Koriolan Cipiko i njegov izdavač

Koriolan Cipiko i njegov izdavač

Cipikovo djelo koristi se novim tiskarskim medijem s punom sviješću o mogućnosti difuzije knjige, makar u vrijeme kada je u Mlecima (do 1474) propalo devet od dvanaest izdavačkih kuća, iza kojih je uglavnom stajao njemački kapital. U osmoj dekadi 15. stoljeća u tom gradu djeluje više od pedeset tipografa, mahom Nijemaca. Godine 1476. tu se pojavio i Erhard Ratdolt tiskajući glasoviti Kalendarium Johanna Müllera iz Königsberga, na kojemu nalazimo prvi primjer ornamentale naslovnice neke knjige

Knjiga Petri Mocenici imperatoris gesta (poznatija kao De bello Asiatico) pisana je u memoarskom obliku po povratku Koriolana s ratnoga pohoda na egejskim otocima i u Maloj Aziji (1470-1474), koji je uslijedio kao protuturska ekspedicija nakon što je Mehmed II. el Fatih zauzeo Eubeju i zaprijetio mletačkim posjedima na Levantu. Djelo, podijeljeno u tri knjige, nosi posvetu Marku Antoniju Morosiniju, Koriolanovu prijatelju, mletačkom poslaniku kod burgundskoga vojvode. Pri čitanju djela pada u oči istančana receptivnost antičke arhitekture i skulpture koju je vidio na maloazijskim stranama, nabrajanje referenci iz klasične literature. Koriolan nije samo suprakomit triju trogirskih galija koje je sam opremio, nego i prefekt troveslarki (prefectus triremis). U isto vrijeme obavio je i važnu diplomatsku misiju na Cipru, gdje je podupro kraljicu Caterinu Cornaro u tadašnjim dinastičkim previranjima. Nakon njezine abdikacije u korist Mletačke Republike, biskupom Famaguste bit će imenovan baš Alviz Cipiko, zacijelo zbog očevih zasluga. Valja istaknuti da je kao dio plijena u Trogir tih godina, među ostalim, mogla doći i glasovita kopija Lizipova Kairosa te da je nedaleko grada, za sigurnost svojih kolona i ladanje, podigao kaptel (Kaptel Stari) »ex munibiis Asiaticis« — od plijena sabrana po Levantu.

Novi tiskarski medij

Koriolan (1425-1493) odvjetak je drevne trogirske familije koja se u ispravama navodi pod imenom: Cipchis, Cipcich, Cipcis, Cipici (u 16. stoljeću i Zippico), koje je u duhu humanizma latinizirano u Cepio, odgovarajući karakterističnim pretenzijama prema rimskom podrijetlu. Rođen je u prvom braku humanista Petra Cipika i plemkinje Peregrine Cege. Petar Cipico, njegov otac (umro 1440), sabirač je spomenika i kodeksa, »jedan od prvih arheologa humanističke Europe«, kako ga zove Mommsen. Koriolan druguje s Bernardom Bembom, povjesničarom Sabelikom, praeceptorima Paladijem Fuscom i Trakolom da Rimini, Izotinim pjesnikom, kojega je sam doveo u Trogir. Važno je istaknuti da Koriolana nalazimo u aktivnoj ulozi na gradskim gradilištima i u unutrašnjem uređenju katedrale, osobito kapele sv. Ivana Trogirskoga, tijekom gotovo četiri desetljeća, i uvijek u doba kada radovi dobivaju zamah. Suvremenici su ga nazivali Veliki. Sabeliko hvali njegovu učenost i za nj kaže: »Auctoritate Dalmatici nominis longe principem, omni litterarum genere florentem«. (Po ugledu dalmatinskog imena on je daleko prvi, ističući se u svim književnim rodovima.)

Djelo De bello Asiatico doživjelo je pet izdanja i više puta bilo prevedeno na talijanski (prvi prijevod načinio je vjerojatno njegov sin Alvise). U Hrvatskoj se nalaze četiri primjerka (Trogir, Zadar, Dubrovnik i Zagreb). Cipikovo djelo koristi se novim tiskarskim medijem s punom sviješću o mogućnosti difuzije knjige, makar u vrijeme kada je u Mlecima (do 1474) propalo devet od dvanaest izdavačkih kuća, iza kojih je uglavnom stajao njemački kapital. U osmoj dekadi 15. stoljeća u tom gradu djeluje više od pedeset tipografa, mahom Nijemaca. Godine 1476. tu se pojavio i Erhard Ratdolt tiskajući glasoviti Kalendarium Johanna Müllera iz Königsberga, na kojemu nalazimo prvi primjer ornamentale naslovnice neke knjige. Poznatiji po svom latiniziranom imenu, Regiomontanus je (čuveni astronom i najistaknutiji matematičar tog stoljeća) nakon boravka na dvoru Matije Korvina i kratkotrajna boravka u Nürembergu, za Siksta IV. u Rimu radio 1475. na reformi kalendara, a sljedeće godine umro kao netom izabrani biskup Ratisbone. Ratdolt je zacijelo jedan iz skupine njegovih raspršenih tiskara. Tiskanje Cipikova hvalospjeva Mocenigovim ratovanjima, kojima je vraćen mletački prestiž nakon katastrofe kod Negroponta 1470. bijaše među prvim njegovim izdavačkim pothvatima nakon instaliranja u Mlecima. Koriolanova knjiga u izravnoj je korelaciji, čak kao ikonografski program, s grandioznim duždevim spomenikom u crkvi San Giovanni e Paolo (1476-81) koji je podigao Pietro Lombardo — u tom času stanar Pal. Mocenigo. Knjiga je tiskana istim prelijepim slovima, bogato proviđena inicijalima koje je Ratdolt uporabio za Regiomontanusov Kalendarium, te iste 1477. godine za De bellis civilibus Apijana, Kozmografiju Pomponija Mele i Dioniziusov De situ orbis. Iste ornamentalne bordure naslovnice, po kojima su Ratdoltova izdanja bila poznata i plagirana, nalazimo na Cipikovu De bello Asiatico i na knjigama Mele i Dioniziusa.

Kolorirana tinta

Ratdolt je dominantna figura venecijanskog tiskarstva osamdesetih godina. Petrus Löslein od Langencena, corrector ac socius, i Bernardus Pictor, također iz Augsburga kao i Ratdolt, već 1478. su se odijelili od njega, u kojega je, međutim, ostao čitav pogon, fontovi slova i matrice drvoreza ukrasnih bordura i inicijala, premda je posljednji —Bernardus Pictor (Maler) — sudeći već po imenu za njih mogao biti zaslužan. U starijoj literaturi vodila se čak rasprava nije li Ratdolt zaslužan za prve metalne clichés. Bijaše u svakom slučaju prvi koji je uveo suvremeni frontispicij sa svim podacima o izdanju kakve nose i današnje knjige, prvi koji je uveo kataloški način oglašavanja svojih izdanja i koji se specijalizirao (prema matematičkoj i tehničkoj literaturi), pa je Cipikova knjiga u njegovu programu iznimka, očigledno zbog ovisnosti o patronatu ob. Mocenigo. Godine 1482. tiska Euklidovu Geometriju (tekst od vitalna interesa za brodograđevnu zajednicu) sa 420 drvoreza sjajnih bordura i dijagrama, djelo posvećeno duždu Giovanniju Mocenigu, prvi primjer u povijesti tiskarstva u kojemu je posvetno pismo otisnuto u zlatu. Bio je i prvi tiskar koji je simultano uspijevao upotrebljavati više vrsta kolorirane tinte. Regiomontanusove table i epitome, s navigacijskim instrumentima i mapama, nosio je sobom Kolumbo, Ratdoltovim tablama služio se Kopernik... Koriolan, prinčevskih ambicija, ali i svestrana obrazovanja i talenta, bio je posve uklopnjen u čitavom tom grozdu imena snažnih i dalekosežnih odjeka...

Joško Belamarić