Bez provociranja

»Godine«, časopis za kulturu, br. 19/20 (2000/2001), glavni urednik Josip Jurčić, Zagreb, 2001.

Od brojnih kulturno usmjerenih domaćih časopisa, rijetki su oni koji se pojavljuju u pravilnim razmacima i s relativno čvrstim koncepcijama. Časopis za kulturu »Godine« ne posjeduje ni jednu od te dvije karakteristike, ali s priličnom upornošću pokušava održati određeni kontinuitet izlaženja još od prvoga broja iz 1991. Nakon jednog od većih kreativno-koncepcijskih sukoba potkraj devedesetih »Godine« su ostale bez većeg dijela uredništva i suradnika, koji su smatrali da su već prilično prerasli (i razmišljanjem, a i godinama) studentske okvire časopisa pa su osnovali vlastite »Godine nove«. Nije trebalo dugo da se okupi nova studentska ekipa i nastavi tradiciju »Godina«.

Nakon kraće stanke, u kojoj se ponovno promijenila urednička ekipa, a i izgled časopisa, pred nama je sada dvobroj za 2000/2001. godinu. Osim većeg formata i ambicioznijega grafičkog dizajna i sam je sadržaj novoga broja pretrpio određene promjene te se više baš ne bi mogao nazvati studentskim. Što se tema tiče, s obzirom na neredovito i otprilike tek jednogodišnje pojavljivanje, teško da se »Godine« mogu pozabaviti nekim aktualnijim događanjima. I samo je uredništvo, čini se, svjesno te činjenice pa su rubrike i tekstovi uglavnom esejističkoga tipa, bez recenzija ili prikaza nedavnih događaja. Novi broj donosi sedam rubrika — prva The new ones (bez neke osobite potrebe naslovljena na engleskom) donosi prikaze četiri potencijalne nove zvijezde svjetske kulture. One su: engleska spisateljica Bidisha, britanska rock-zvijezda Damon Gough, hrvatski trendy post-rock-bend H'aia te novi njemački redatelj Veit Helmer. Ostali eseji bave se temama iz glazbe, filma, arhitekture i istočnoeuropske kulture, a veliki je dio broja posvećen i hrvatskom stripu. Ponajprije problemima strip produkcije i domaćoj strip-emigraciji uz predstavljanje mladog autora Matije Pisačića s pet tabli njegova stripa Talični Tom, no, nažalost, na prilično sitnom i nepreglednom formatu. U rubrici vizualnih umjetnosti jedna je kratka i vjerojatno slučajna aktualnost — kratki osvrt na poljsku umjetnicu Katarzynu Kozyra, čija je videoinstalacija Kupelj nagrađena na Venecijanskom bijenalu, a nedavno je predstavljena i u Zagrebu. Svaštarska posljednja rubrika donosi kratku povijest RTS-a — socijalno-ekološkog pokreta, intimistički zapis o Indiji te kratki tečaj svahilija, jezika Afrike.

Prije svih promjena u »Godinama« jedna od najzanimljivijih rubrika zasigurno je bilo predstavljanje mladih neafirmiranih autora. U novom je broju, međutim, vidljiva nova tendencija izbjegavanja književnosti — na tek osam stranica predstavljena su četiri najbolja rada poslana na natječaj za priču od jedne kartice. Pobijedila je priča Gorana Vrbanića Čudovište, koju, baš kao i ostale objavljene priče, obilježuju izrazita morbidnost, nasilje i velika doza infantilnosti — kako u temama, tako i u izrazu. To su vjerojatno manje značajke neke buduće književne generacije, a više pokazatelj preferencija žirija i uredništva »Godina«.

Za pohvalu je tek određeni grafički napredak i nekoliko eseja koje ćete uvijek moći pročitati ako vas iznenada spopadne želja da doznate sve o glazbenom ska-pravcu ili modernom američkom arhitektu F. L. Wrightu. Ali od časopisa s desetogodišnjom tradicijom ipak se očekuje veća aktualnost i jača vezanost uz domaće neafirmirane umjetnike i kulturna zbivanja te barem nekakav koncept. Nakon nabrojenog očigledno je da su se »Godine« poprilično udaljile od svoje originalne koncepcije — studentskoga časopisa za kulturu, te sve više nalikuju časopisima poput »Nomada«, »Op.a.« (posebno formatom) čak i »Godina novih«, ali bez njihovih ambicija i bilo kakve želje za provociranjem.

Jelena Gluhak