Vijenac 186

Kazalište

KAZALIŠNI GLOBUS

Američki Hamleti

Činjenica da je njujorška pa i američka kazališna publika trenutačno uzbuđena skorašnjim boravkom čak dva Hamleta na američkom tlu tijekom travnja i svibnja, od kojih nijedan nije američki, i nije posebno iznenađenje

KAZALIŠNI GLOBUS

slika

Američki Hamleti

New York Činjenica da je njujorška pa i američka kazališna publika trenutačno uzbuđena skorašnjim boravkom čak dva Hamleta na američkom tlu tijekom travnja i svibnja, od kojih nijedan nije američki, i nije posebno iznenađenje. Ma koliko bili ponosni na svoje kazalište, Ameri stalno ispod oka promatraju što se zbiva preko oceana, u Britaniji i Europi. Kako im, bogu hvala, ne nedostaje novca, ono najbolje redovito i dovedu kako bi najzanimljivije vidjela i američka publika. A u ovom slučaju to jesu dva Hamleta, onaj pariški Brookov u kojem naslovnu ulogu igra Adrian Lester te londonski Royal National Theatera u režiji Johna Cairda, kojim dominira Simon Russell Beale. Oba Hamleta (obje naslovne uloge igraju engleski glumci) ovih dana kreću na američku turneju po nekoliko najvećih gradova i najcjenjenijih kazališnih prostora Sjeverne Amerike, a prati ih neviđena medijska pozornost i prava jagma za ulaznicama za čak sedamdesetak predstava, koliko će ukupno odigrati. Vrhunac je turneje dakako New York, gdje će obje predstave igrati u Brooklyn Academy of Music, prostoru poznatu po kvalitetnim gostovanjima najboljih svjetskih predstava. Znam zapravo još jednoga Hamleta koji je ove godine gostovao u nekoliko iseljeničkih klubova u američkim gradovima, ali, gle čuda, nisu ga zabilježile baš ni jedne američke novine, premda ga je sam njegov redatelj proglasio gotovo najboljim Hamletom svih vremena i sam sebi i svojoj predstavi podijelio sve kazališne nagrade u maloj zemlji iz koje dolazi. Eh, ti čudni Amerikanci i nekakvi njihovi Hamleti...

slika

Uzbudljive Sablasti

London U devedesetima preko londonskih scena prošao je niz drama koje su pokušale — i često uspijevale — šokirati svojim temama i njihovom obradom. Gotovo da nema mučna problema ili situacije koja nije scenski obrađena, a mnoge od njih prešle su granicu dobra ukusa pa nema vjerojatno više ničega što bi moglo šokirati tamošnju publiku i kritiku. Zato je pravo iznenađenje da je najnoviji šok izazvan produkcijom Ibsenovih Sablasti u Comedy Theatreu, u izvrsnoj režiji Robina Phillipsa. Iznenađenje je višestruko: ne samo da je u pravoj poplavi novih vrsnih drama britanske dramaturgije toliku pozornost izazvala jedna klasična i dobro poznata drama nego je i činjenica da nešto staro sto dvadeset godina može izazvati pravi šok iznenadila same kritičare i publiku. Ibsenove Sablasti, priča o društvenom moralu i hereditarnom prokletstvu oličenu u sifilisu, na premijeri 1881. izazvale su pravi skandal, ali je malo tko očekivao da će postati predstava o kojoj se najviše govori u Londonu, gradu bogata kazališnog života 2001. Nikakva šoka dakako ne bi bilo da nije bilo iznimne produkcije i majstorskih glumačkih kreacija Franceske Annis, Anthonyja Andrewsa i Martina Hutsona, a ovaj kazališni grom iz vedra neba koji je uzbudio London pokazao je kako stari majstori i u novim vremenima imaju što reći.

slika

Fascinantni Lupa

Varšava Krystian Lupa, vjerojatno najugledniji poljski kazališni redatelj, dodao je svojoj sjajnoj niski još jedan biser. Sudeći po reakcijama publike i kritike, njegova predstava Wymazywanie, još jedna po djelu Thomasa Bernhardta, kojim se često bavi u kazalištu Dramatyczny osvojila je naklonost svih. Svojom je predstavom dotaknuo jedan od najozbiljnijih europskih problema 20. stoljeća problem osjećaja krivice i grižnje savjesti, a projekt traje dvije večeri. Prvu večer interpretira se Bernhardtov monolog dok je za drugu večer Lupa sam napisao dramu za desetak likova koja se događa simultano na više razina. Kritika je fascinirana i glumačkim dostignućima u toj velikoj predstavi koju su gotovo jednoglasno prozvali najvažnijom predstavom u proteklih nekoliko sezona u Poljskoj.

slika

Azijsko kazalište

Čudesan svijet bogata azijskog kazališnog života kako tradicionalnog, tako i onoga suvremenog, zapadnom svijetu i dalje je uglavnom nepoznat. Na velike festivale dospije poneki od izdanaka pekinške opere, poneki kathakali, buto ili noh, digestirani i prilagođeni zapadnom ukusu. No, velika većina azijskih kazališnih oblika i dalje je potpuno skrivena Europi, o recentnom scenskom životu da i ne govorimo. Ako i niste veliki ljubitelj azijskoga kazališta — a kako biste i bili kad o njemu pojma nemate niti imate gdje o tomu nešto saznati — mogla bi vas zainteresirati adresa http://www.usfca.edu/fac-staff/davisr/ thtrasia.html jer se na njoj nalaze vrata u svijet azijskih scenskih formi, a zahvaljujući linkovima sa najvažnijim drugim sličnim sajtovima možete satima lutati otvorenih usta upoznavajući potpuno nepoznat kazališni svijet.

Jasen Boko

Vijenac 186

186 - 19. travnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak