Veze znanosti i moderne

Filozofija mozga

Mozak i njegov čovjek — Filozofija ljudskog mozga predavanje je dr. Ante Matkovića održano 20. ožujka u Palači Matice hrvatske. Organizator, Odjel za medicinu, namjerava održati niz predavanja o temi ljudskoga mozga o kojem je jako malo poznato.

Kao predavači najavljeni su najeminentniji stručnjaci.

Dr. Ante Matković radi na Institutu za tumore i specijalist je neurokirurg. U uvodnom dijelu osvrnuo se na konstrukciju mozga i njegovu ulogu i položaj u cjelokupnom anatomskom sklopu čovjeka.

Mozak koji zauzima samo 2 posto tjelesne težine troši 20 posto energije. Funkcijski je upotpunjen vegetabilnim i perifernim živčanim sustavom. Jedna od najzanimljivijih funkcija mozga prirodno je i slojevito memoriranje, a to je tema mnogih spektakularnih hipoteza. Još u tijeku embriogeneze ima ulogu podjele i kontrole rada stanica.

Odnos mozga i tijela odnos je univerzalnog i pojedinačnog, skladnost dviju krajnosti. Djelatnostima neovisnim o mozgu, odnosno svime onim animalnim u čovjeku, upravljaju evolucijski stariji dijelovi u čovjekovu živčanom sustavu.

Na kraju je dr. Matković zaključio da je mozak samo naoko organ, a inače je nepoznata imela geneze. U praktičnom životu čovjek se ponaša u dva moguća stereotipa, i to na starozavjetan način, što bi značilo da ima animalne i ljudske osobine, i to je poželjniji oblik, i na novozavjetni način, što bi značilo da ima transcendentalne i ljudske osobine, a to je samo pusta želja.

Veze znanosti i moderne

Odjel za filozofiju organizirao je 21. ožujka u palači Matice hrvatske predavanje Srđana Lelasa, profesora na prirodoslovno-matematičkom fakultetu, o temi Znanost i moderna u povodu izlaska njegove knjige Science and Modernity. Autor je upozorio da naslov ima djelomice markentiški karakter, ali da nije daleko ni od sadržaja same knjige. Želio je pokazati veze znanosti i moderne.

Znanost ima dva lica, prvo koje se očituje u znanstvenom jeziku i drugo koje se očituje u praksi. Međutim, moglo bi se reći da znanost ima i više lica jer se događa u nekoliko različitih medija, odnosno događa se u pojedinom umu, čovjeku pojedincu. Isto tako znanosti nema bez njezina javnog izražavanja u obliku teksta, a tu je i medij znanstvene zajednice, medij eksperimentalne tehnike, kao i medij povijesnoga vremena. Da bi se od znanosti stvorila integralna slika, potrebno je uzeti u obzir sve medije. Prijeloman trenutak za znanost bila je revolucija 17. stoljeća, kada znanost kao disciplina i nastaje. S novim vijekom čovjek postaje izmaknut iz središta svijeta, postaje pomalo izgubljen u svemiru u kojem je prije bio središte. Čovjek treba ostvariti božanski plan svemira, očistiti svoju dušu u spoznaji svijeta, odnosno očistiti znanje i postaviti se na položaj božanskog koji izvana promatra svemir. Treba se apstrahirati od subjekta. No, koliko god se mi trudili, božansko je znanje izvan našega dosega. Zato dolazi do naturalističkog obrata. Postavlja se pitanje zašto ne bismo koristili naše znanje da bismo došli do neke spoznaje.

Znanstveni jezik samo je jedno sredstvo kojim mi uređujemo svijet. Spoznaja je pretpostavka života i rasla je zajedno s evolucijom, i tu je veza između života i spoznaje. Evolucija je zapravo spoznajni proces.

Svako živo biće prilazi spoznaji svoje okoline s nekom naslijeđenom interpretacijom.

Čovjek se definira kao otvoreno, nedovršeno biće s biološkog gledišta, ali kao takvo ne može postojati, mora se dovršiti, mora zatvoriti svoju egzistenciju, zaokružiti svoj svijet, ali on ostaje i otvoren jer su raznovrsni načini egzistenciji.

Na kraju autor zaključuje da je u svakom slučaju točna činjenica da novim vremenom, odnosno od prve četvrtine 20. stoljeća, dolazi do promjena u znanosti, o čemu govori i sam naslov knjige.

Optimističan pogled

U povodu izlaska knjige Kratka povijest Poljske Michala Tymowskog u izdanju Matice hrvatske, Odjel za povijest MH organizirao je predavanje samog autora 26. ožujka o temi Metodološki pristup pisanju sinteze nacionalne povijesti.

Michal Tymowski nakon završetka studija povijesti u Varšavi usavršavao se u Parizu te je vodio brojna istraživanja. Specijalizirao se za povijest pretkolonijalne Afrike, srednjovjekovne Europe i političku antropologiju. Bio je profesor na Sveučilištu u Varšavi i na Sorbonni, a danas radi kao zamjenik direktora ispostave Poljske akademije znanosti u Parizu. Autor je brojnih članaka i knjiga, objavljivanih u Poljskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Španjolskoj, Nizozemskoj, Italiji i Sjedinjenim Državama.

Kratka povijest Poljske osim u Poljskoj objavljena je i u Francuskoj a sada i u Hrvatskoj. Njegov cilj bio je čitatelju predstaviti kratku sintetičku povijest Poljske, ukazati na osnovne činjenice i pojave od kojih se povijest sastoji te razmotriti njihovo značenje i posljedice. U dosadašnjim sintezama dominirala je politička povijest, a to je samo jedan od aspekata povijesti. Gospodarsku i društvenu povijest, a ponajprije kulturnu povijest obilježava trajnost i kontinuitet, a u povijesti Poljske upravo je kultura igrala golemu ulogu. Trebalo je spojiti povijest države s poviješću naroda, a takav pristup može biti veoma različit.

Tekst je koncipiran tako da detaljnost opisa raste približavanjem suvremenosti. Autor se trudio da politička povijest ne priguši gospodarsku i društvenu povijest te povijest poljske kulture. Kako je povijest Poljske, kao i svake druge države, rezultat unutrašnjih promjena, kao i promjena međunarodnog položaja države uzimao je u obzir i međunarodnu pozadinu događaja.

Godine 1989. stvorena je nova situacija koja je zahtijevala novi pogled pa se Tymowski odlučio na pisanje ove svoje sinteze, a kako je knjiga nastajala u jednom veselom ozračju, pogled joj je optimističan.

Antonija Vranić