Ugodan raster slova

Ugodan raster slova

Planirajući veličinu knjige, prostor koji će zauzimati tekst, njegov položaj na stranici, odnosno širine margina koje će ga uokvirivati, Gutenberg je odabrao tri sveta, kanonska formata koji se pri oblikovanju rukopisne svete knjige već tisuću godina standardno upotrebljavaju i na najrazličitije načine kombiniraju

Ja sam Jedan koji se preobražava u Dva

Ja sam Dva koje se preobražava u Četiri

Ja sam Četiri koje se preobražava u Osam

I poslije svega, ja sam Jedan.

Egipatski bog Toth

Rasprave i pitanja o tome je li Gutenberg izumitelj tiskarstva ili je samo spretan adaptor već znanoga postupka umnažanja knjiga nisu dale posljednju riječ. Nije posebno izgledna mogućnost da se otkriju neke nove, do sada nepoznate činjenice ili dokumenti koji bi mogli osvijetliti naša saznanja. Gotovo da nema neiskušane varijante kombiniranja poznatih činjenica, datuma, imena, usputnih, ovlašnih i za pitanja o korijenima tiskarstva nebitnih marginalija. Pa ipak, stvarni podaci kojima bi bilo zasvjedočeno štampanje prve knjige zapadnoeuropske civilizacije — Gutenbergove Latinske biblije velikog folio-formata — ne postoje.

Klasična ljepota proporcija

Povijesna znanost nema pouzdanih podataka ni o početku Gutenbergova istraživanja ni o važnijim koracima na njegovu putu do konačnoga tehničkog rješenja. Ne zna se stvarni početak otiskivanja prvih listova, niti se zna kad je posljednji folij naklade odložen na stok istisaka napravljenih toga posljednjeg dana tiskarskog rada. Ništa se ne zna o tome događaju. Naše je znanje tek manje-više domišljata, oštroumna rekonstrukcija građena na pretpostavkama.

Međutim, imamo knjigu, Latinsku bibliju koja je stvarno jaki dokaz da pred nama nije privid, pretpostavka ili zaključak izveden spretnim povezivanjem irelevantnih podataka.

Ta se knjiga, uvezana u dva sveska (svaki svezak s tristotinjak listova), uvijek opisuje kao nikad više nadmašeno remek-djelo tipografske umjetnosti. Malobrojni su poznavaoci koji tom paušalnom epitetu dodaju i poneku precizniju kvalifikaciju. Najčešće se ističe sklad, klasična ljepota proporcija tipografskih komponenata knjige — ugodan raster slova, odmjerenost slike sloga prema marginama, odnosno prema cijeloj stranici. Ističe se ljepota i kvaliteta papira, punina i još živ sjaj crne boje, ujednačenost zasićenosti teksta bojom u cijeloj nakladi Biblije.

Osim citiranih nemoguće je u stručnoj literaturi pronaći još neki argument kojim bi kvalifikacija Gutenbergove Biblije remek-djelom bila potkrijepljena, dokazana i obrazložena. Sve istaknute likovne ili formalne kvalitete Biblije u području oblikovanja knjige do Gutenbergova doba nisu bile nikakva novina. Dapače. Planirajući veličinu knjige, prostor koji će zauzimati tekst, njegov položaj na stranici, odnosno širine margina koje će ga uokvirivati, Gutenberg je odabrao tri sveta, kanonska formata koji se pri oblikovanju rukopisne svete knjige već tisuću godina standardno upotrebljavaju i na najrazličitije načine kombiniraju. Upravo rukovanje kanonskim formatima, znanje i umijeće uporabe njihovih interferirajućih geometrijskih potencijala, temeljno je obilježje tzv. antikne ljepote bizantskih, irskih i karolinških kodeksa — i ne samo njih.

Zlatni pravokutnik

Gutenberg slijedi najbolju (ili sigurnu?) tradiciju. Za glavnu veličinu jednako za stranicu kao i za otvoren bifolij) uzima tzv. invarijantni, nepromjenjivi format — dijagon (1:2). Za polje koje će pokrivati tekst uzima dvostruki Pitagorin pravokutnik (pravokutnik kojem je širina kvadrat, a visina kvadrat i pol (1:1,5 ili 2:3) — takozvani kvinton.

Zlatni pravokutnik — auron (1:Ř) bit će zajednički okvir za dvije slike teksta — onu na lijevoj i onu na desnoj strani otvorene knjige. Osim ta tri temeljna formata, geometrijska analiza njihove kompozicije, njihova suodnošenja, otkrit će nam još i postupke pomoću kojih Gutenberg izaziva, pokreće i postiže njihovo međusobno prepletanje. To su uobičajeni postupci polovljenja, tropodjele veličina i primjene zlatnog reza. No, Gutenbergova će nam Biblija otkriti još jedan neobičan, vrlo simboličan i vrlo osoban zahvat, gotovo hommage — podjelu duže strane bifolija (oba krila otvorene knjige) na 33 jednaka dijela prema broju godina Kristova života. Očekivalo bi se da će dobivena tridesettrećina najdulje veličine u knjizi biti modul kojim se kao jediničnom mjerom može premjeravati sve druge tipografske veličine. No, tome nije tako. Ali u toj Gutenbergovoj gesti možemo nazrijeti korijen ideje o tiskarskom knjižnom modulu kao nedjeljivoj jedinici pomoću koje se cijelim brojevima i bez ostataka mogu mjeriti sve veličine zatvorenoga sustava — knjige.

Gutenbergu će 1/33 dužine bifolija poslužiti samo za izmjeru vanjskih margina i za širinu razmaka kojim su razdvojena dva stupca teksta na stranici; simbol jedne godine Kristova života uzet četiri puta bit će mjera za širinu vanjske margine, a samo jedna godina (1/33) mjerit će dvostupačni razmak.

Vratimo se na početak. Slijedimo, koliko je moguće vjernije, svaki korak koji je Gutenberg — projektant morao učiniti kad je odlučio uzeti veliki folio i u njega ucrtati vanjske bridove budućega formata knjige.

Uspoređivanjem se utvrdilo da su tada u papirničarskoj ponudi bila dva standardna formata koji su mogli odgovarati Gutenbergovu izboru — jedan je Regal (510 x 680 mm), a drugi je Royal (500 x 650 mm). Budući da je širina uvezene Biblije približno 31 cm (što odgovara veličini recentne stope), izračun za prvi kanonski format dijagon pokazuje da kvadrat kojem je stranica 31 ima dijagonalu 31 x Ö2 = 31 x 1,414 = 43,83 cm, što odgovara veličini jednog lakta. Dakle, rekonstrukciju Gutenbergova geometrijskog postupka pri planiranju grafičkog izgleda knjige izvest ćemo u formatu otvorenoga dvolista kojem je bazna širina bila dvije stope (62 cm), a visina jedan lakat (43,8 cm).

Kanonski format 2:3

Druga po važnosti u hijerarhiji knjižnih veličina nedvojbeno je veličina slike teksta — veličina olovnoga sloga slova. Rekosmo već da je Gutenberg odlučio da proporcija slike teksta bude drugi po redu kanonski format 2:3. To je složen knjižni format koji tvore dva Pitagorina pravokutnika (jedan je pravokutnik određen s dva Pitagorina trokuta 3x4x5 koji se dodiruju hipotenuzama; tom su pravokutniku, dakle, stranice 3 i 4, a dijagonala 5 jedinica). No, odluka o proporciji ne definira ni stvarnu veličinu, ni odnos, razmjer jedne manje veličine (tekst) prema drugoj većoj (dvolist). Odnos tih dviju veličina mora biti u nekoj organskoj vezi, u harmoničnom suglasju. Problem njihova suodnošenja Gutenberg ne rješava tako da slobodnom procjenom, prema ukusu, od širine i visine folija oduzme tri, četiri ili pet palaca, koliko bi već bilo pametno odmjeriti veličine marginama uokolo teksta. U projektiranju knjižnih veličina Gutenberg se neće poslužiti recentnim mjernim jedinicama kojima je stopa podijeljena na pesti, pedljeve, palce, prste i točke. Svoje djelo, knjigu Svetog pisma, on ne mjeri mjerilom trgovaca, suknara ili drvodjelaca. Zašto praktičar poput njega, koji cijelo desetljeće konstruira tiskarsku napravu i sve pomoćne alate novog zanata, veličinu knjige ne premjerava praktičnim i uobičajenim digitima, colima, uncama i njihovim razlomcima, polovinama, četvrtinama, osminama? Gutenberg knjigotiskarsko umijeće podiže na čvrstim temeljima znanja srednjovjekovnih skriptora i librariusa koji su umjetnost oblikovanja knjige razvili do savršenstva, poštujući, njegujući i razvijajući vrlo stare i dobro provjerene principe svete geometrije. Knjigu kao hranilište Svete riječi i Vjere oni mjere nezemaljskim, svetim, kozmičkim metrom.

Aktiviranje zlatnoga reza

Do veličine polja za tekst u Bibliji Gutenberg dolazi aktiviranjem zlatnog reza. On širinu stranice zlatnom podjelom dijeli na major i minor. Veći član te podjele — major, bit će širinom za dvostupačni slog. Dobivši širinu sloga, lako je bilo odrediti njegovu visinu u planiranom razmjeru. Major zlatnog reza širine stranice raspolovi se, a dobivenom polovinom tri se puta odmjeri visina za stupac teksta. Ta visina stupca slova, to trostruko pola od majora u jednoj stopi, polazna je veličina za izmjeru položenoga zlatnog pravokutnika, aurona. On će biti okvir, jedinstveno polje dviju slika tekstova (dva kvintona) na lijevoj i desnoj strani otvorena dvolista.

Ovom opisu geometrije u grafičkom projektu Gutenbergove Biblije nedostaje opis simbolike koja u kulturi i vjeri njegova vremena nije samo dekorativna, slikovita aplikacija svetopisamskih poruka i metafora u pretežito ipak nepismenu i sumornu svakodnevicu. Simbol je vrlo živa transmisija između zemnog i transcendentalnog. Govor simbola sveprožimajuća je paralelna realnost. Stoga u knjizi koja je sama po sebi veliki simbol nije simbolom jedino spomenuta podjela otvorene knjige na 33 dijela, ili spomenuti magijski čini opisanih geometrijskih radnji polovljenja, križanja (trojenja) ili primjene božanskog razmjera. Sva tri spomenuta formata u Bibliji nose jaki simbolski naboj. Obično se poistovjećuju s Kristom, sinom, objaviteljem puta istine prema svjetlosti i potpunom sjedinjenju s Bogom, ocem.

Svi u Bibliju ugrađeni formati ishode iz kvadrata kao što ideja Krista ishodi iz Boga.

Invarijantni dijagon čedo je kvadrata. Prva veličina koja ishodi iz kvadrata njegova je dijagonala. Zato je prvi kanonski format onaj sa širinom kvadratne baze 1 i dužinom istovjetnom s dijagonalom kvadrata. Veličina dijagonale cijelim je brojevima nesumjerljiva veličina, pa se još naziva iracionalnom. Kako se na njezinoj veličini generira dvostruko veći kvadrat, njezinu vrijednost nazivamo danas kvadratnim korijenom broja dva (Ö2.)

(nastavak u idućem broju)

Frane Paro