Retrospektiva Richarda Meiera u Rotterdamu

ARHITEKTONSKI GLOBUSNotorna je činjenica da se ni jednim drugim medijem, dvodimenzionalnom slikom ili trodimenzionalnim modelom ne može nadomjestiti iskustvo neposrednoga doživljaja arhitektonske prostornosti. No kako je ono obično otežano dislokacijom, primjenjuju se razni oblici medijacije arhitekture, a jedan od najčešćih multimedijske su izložbe. Slijedi izbor iz bogate ponude recentnih arhitektonskih izložbi.

Retrospektiva Richarda Meiera u Rotterdamu

Nizozemski arhitektonski institut (NAI) iz Rotterdama predstavlja retrospektivnom izložbom znamenitog američkog arhitekta Richarda Meiera (1934), što je svjetsku slavu postigao nizom muzejskih građevina. Postav izložbe u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti iz Los Angelesa, posebno prilagođen glavnoj dvorani Nizozemskog instituta, potpisuje sam autor. Više od pedeset modela, osamdeset kolaža, mnogobrojne originalne skice i audio-vizualna prezentacija daju presjek Meierova stvaralaštva od prvih do najnovijih ostvarenja. Nakon što je bio zapažen sredinom šezdesetih projektima vila u modernističkoj maniri, Meier 1972. zajedno s ostalim pripadnicima njujorške bijele arhitekture (Eisenman, Graves, Hejduk i Gwatmay) publicira knjigu Five Architects u kojoj proklamira povratak premisama Le Courbusierovih prostornih i stilističkih rješenja, i danas zamjetan u Meierovu radu. Središnje mjesto na izložbi posvećeno je bogato dokumentiranu prikazu dizajna njegove najpoznatije realizacije Getty Centrea u Los Angelesu (1984-97), što između ostalog uključuje tridesetak radnih modela, kao i impozantnu maketu konačne verzije građevine u mjerilu 1:50, široke pet, a duge više od deset metara. Izložba ostaje otvorena do 15. travnja.

Ernst May u Africi

Izložba kojom Njemački muzej arhitekture u Frankfurtu nakon temeljne obnove otvara vrata, naslovljena Ernst May, arhitekt i urbanist u Africi 1934-1953, prezentira manje poznatu dionicu u karijeri Ernsta Maya (1886-1970), njemačkog arhitekta kojeg povijest moderne arhitekture 20. stoljeća pamti ponajprije kao pionira socijalne stano- i gradogradnje. Pod njegovim vodstvom kao glavnoga gradskog arhitekta između 1925. i 1930. realiziran je legendarni projekt Neue Frankfurt kojim je obuhvaćena izgradnja novih radničkih naselja na modernističkim načelima racionalnog i humanijeg socijalnog stanovanja, što će poslužiti kao model izgradnje stambenih naselja u mnogim velikim gradovima. Nakon kratke četverogodišnje epizode u Sovjetskom Savezu, kamo ga je pozvao sovjetski režim, May se vraća u Njemačku. Zbog dolaska nacista na vlast emigrira u istočnu Afriku, gdje u prvo vrijeme živi kao farmer u susjedstvu znamenite danske spisateljice Karen Blixen, da bi se ubrzo uhvatio rajšine i crtaće daske te za nove naručitelje, velike farmere i tvorničare, gradi rezidencije u stilu engleske ladanjske arhitekture, ali i škole, klinike i naselja za lokalno stanovništvo u duhu frankfurtskih ideja, o čemu svjedoči ova egzotična izložba što traje do 8. svibnja 2001.

Les années Pop

U pariškom Centru Georgesa Pompidoua 15. ožujka otvorena je velika pluridisciplinarna izložba koja se bavi uvijek zanimljivom temom pop-umjetnosti prezentirajući petsto izložaka iz područja likovnih umjetnosti, arhitekture, filma i glazbe nastalih u Europi i Sjedinjenim Državama od 1956. do 1968. Arhitektonska sekcija uključuje radove vodećih predstavnika razdoblja pop-arhitekture britanske grupe Archigram i njezine talijanske inačice Archizoom, Superstudio i dr., a koji su negirajući postavke tadašnjega modernističkog mainstreama i tradicionalno poimanje arhitekture ponudili koncept nove radikalne arhitekture. Njihove vizije gradova budućnosti osmišljene po mjeri novoga potrošačkog društva glamura, zabave i radosti zasnovane su na jasno formuliranim postavkama: antidizajnu, konceptualnoj arhitekturi, nomadizmu, stambenim kapsulama, slobodi, nevezanosti uz mjesto, brzoj promjenjivosti i prilagodljivosti te potrošivosti. Izložba će potrajati do 18. lipnja, a podrobniju informaciju moguće je dobiti i na web-stranici: http://www.centrepompidou.fr.

Toyo Ito u Londonu

Unutar uvijek bogate londonske ponude pozornost privlači izložba u maloj, ali uglednoj galeriji AA School, gdje je serijom fotografija predstavljen proces gradnje najnovijeg ostvarenja japanskog arhitekta Toya Ita —zgrade Sendai Mediateke. Šezdesetogodišnji Ito pobudio je veliko zanimanje za svoj rad prije dvije godine iznimno uspješnom putujućom izložbom pod naslovom Blurring Architecture koncipiranom manje kao retrospektivni zbroj tridesetogodišnjega samostalnog rada, a više kao uvid u stvaralački prosede jednog od vodećih suvremenih japanskih arhitekata koji važnost pridaje više procesu nego konačnom rezultatu. Ostvarenje Mediateke u Sendai, od kritičara proglašeno njegovim najvažnijim djelom i krunom opusa, materijalizacija je Itova poimanja informatičkog društva 21. stoljeća u konkretnoj građevini, koju sam autor doživljava kao »kompleksnost definicija transparentnosti« istražujući još neotkrivene mogućnosti uporabe stakla u arhitekturi. Izložba traje do 28. travnja, a autor fotografija je Naoya Hatakeyama.

Swissmade u Kölnu

U suradnji s Internacionalnom izložbom pokućstva u kölnskom Muzeju primijenjenih umjetnosti postavljena je izložba švicarskog suvremenog dizajna. Uz neizbježan izbor dizajnerskih klasika kao što su poznata kolodvorska ura, švicarski vojni nož ili sustav pokućstva USM-Haller, izložba sadrži primjere recentnog dizajna, od kojih ni jedan nije stariji od pet godina, podijeljene u tematske odjeljke: interijer, industrijski dizajn, grafički dizajn, oblikovanje nakita i tekstil. Takva podjela dosljedno je provedena i u katalogu. Dizajn izloženih predmeta stavlja težište na kvalitetu i funkcionalnost, a njihova reduciranost u formalnom smislu kao i izvedba od kvalitetnih materijala čine produkte bezvremenima i osiguravaju dugovječnost i pri svakodnevnoj uporabi. Originalna arhitektura setinga u obliku svjetleće bijele pneumatske zmije čini pozadinu za pojedinačne izloške ili pak vitrine s grupiranim eksponatima, a ulaznim holom dominiraju boje švicarske zastave — bijela na crvenoj podlozi. Izložba traje do 16. travnja, a prati je sadržajna i brižljivo oblikovana web-stranica: http://www.museenkoeln.de.

Vinko Penezić