Vijenac 185

Ples

Gostovanje mladog francuskog baleta u HNK Zagreb

Neodoljivi mušketiri

Odlični mladi plesači krenuli su s tako neodoljivom energijom i šarmom i veseljem plesanja da je publika nakon dva dobra sata programa tražila još!

Gostovanje mladog francuskog baleta u HNK Zagreb

Neodoljivi mušketiri

Odlični mladi plesači krenuli su s tako neodoljivom energijom i šarmom i veseljem plesanja da je publika nakon dva dobra sata programa tražila još!

Kako su gostovanje trupe Jeune Ballet de France (JBF) organizirali Francuski institut u Zagrebu i Hrvatska glazbena mladež, program je počeo u 18 sati i kazalište je vrvjelo i kipjelo vrlo mladom mladeži. Sa strahom sam se sjetila predstave Muzičke omladine — traume iz mladosti, kad su Krunoslav Cigoj i Ruža Pospiš Baldani morali prekinuti predstavu zbog prevelike buke i letećih bombona. Smjestivši se u balkonsku ložu slučajno sam u mraku pogledala dolje u parket: posvuda su svjetlucale nježne, fluorescentne krijesnice: mobiteli su slali i primali poruke punom parom! Hrvatska mladež bila je oboružana za jednu, sigurno dosadnu, baletnu večer. I onda je uslijedio pravi preokret: odlični mladi plesači krenuli su s tako neodoljivom energijom i šarmom i veseljem plesanja — a predstava je koncipirana vrlo lukavo i promišljeno, da je publika nakon dva dobra sata programa tražila još!

Prvi dio večeri pripao je klasičnom baletnom izrazu i poznatom sižeu iz Tri mušketira, o spašavanju kraljičine časti, odnosno vraćanju ogrlice. Na Verdijevu glazbu koreograf Prokovsky napravio je novu verziju baleta baš za JBF. Duhovit i dinamičan, pun štoseva iz crtića, balet je plijenio pozornost i izazivao veseli smijeh sjajno koreografiranim borbama (mačevima). A uz to je bilo i posve klasične špice i nekoliko lijepih dueta. Mačkasto opasna i sjajno iznijansiranih eforta bila je Milady Véroniique Tamaccio, kao i odlično baletno solističko nadmetanje između mušketira i D'Artagnana (igrao ga je Ulian Topor, dugih linija i laka skoka).

Posve drukčiji, drugi dio bio je u znaku francuske šansone i suvremenoga plesa. Poznate pjesme Brela, Bécauda, Edith Piaf, Barbare i ostalih dobile su scenski oblik. Proživljene su tijelom ili ispričane pokretom.

Koreografije postavljene za plesače JBF-a vrlo su različite i potpisuju ih različiti koreografi: Bakalov, Musin, Manuel, Pauwels, Tréhet, van Cauwenbergh i — nama drag i blizak po padajućim anđelima — Favier. Redaju se sola, dueti i manje ili veće grupe; izmjenjuju se lirska i dramatična raspoloženja, no sve vodi jedna zaigranost i predanost, osjeća se da plesači uživaju i u tome što i kako plešu i u činjenici da je publika definitivno dobivena. (Dominiraju muški plesači i ženska publika.)

Mladi Finac Christian Ruutu briljirao je u dva sola, a posebno je dojmljiva njegova izvedba Brelovih Les Bourgeois u koreografiji Bena van Cauwenbergha. Naime, ono što je neobično i fascinantno nenametljiva je primjena izuzetne baletne tehnike uz supijanu priču, čašu i cigaretu, ogovaranje i komentiranje sugrađana. Piruete završavaju u teturanju, a bijesni ispad u sumanuto brzoj dijagonali skokova. To je bila i posljednja glazbeno plesna minijatura, nakon koje je još uslijedio kratki, razdragani Finale, završni pozdrav svih dvadeset plesača JBF-a. Ovacije, pljesak i vrištanje izmamili su dugi poklon i ponavljanje Finala.

Ono što još više zadivljuje u cijeloj priči jest ideja Roberta Berthiera i njezino postvarenje. Jeune Ballet de France okuplja mlade baletne plesače iz cijelog svijeta, koji su tek završili školu. (Svake godine prima se između 14 i 18 plesača od 17 do 20 godina.) Nakon ulaska u JBF plesači tri mjeseca rade u Parizu s istaknutim pedagozima i koreografima, upoznaju se s modernim plesom i rade na repertoaru. Nakon toga slijede turneje. Kale se na scenama, pronalaze sebe u stilovima, žive vrlo naporno, ali vrlo zaštićeno i pod odličnom organizacijom. Hrvatska je 63. zemlja u kojoj, od svog osnutka 1983. godine, gostuju. A gostovanje nije samo predstava, edukacija mlade publike širom svijeta da prepozna kvalitete (suvremenoga) klasičnog baleta, ali i suvremenoga plesa, i da uživa u tome, nego je i njihovo upoznavanje drugih škola i poziv mladim plesačima zemlje domaćina, da im se pridruže. (Uistinu se nadam da će netko od naših srednjoškolskih baletnih učenika moći i znati iskoristiti ovu prigodu!) Nakon takve intenzivne godine života i bavljenja plesom većina plesača spremna je za jake profesionalne kompanije.

A koliko je cijeli projekt JBF, usput, i dugoročno promoviranje francuske kulture, neka razmisle oni kojih bi se to moglo ticati.

Maja Đurinović

Vijenac 185

185 - 5. travnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak