Melodramatski gangster

Melodramatski gangster

Velška performerica Eddie Ladd predstavila se kompleksnom, ali razigranom hi-tech koreodramom Scarface, izvedenom u Teatru Exit u sklopu manifestacije Dani Walesa

Nakon krvava povlačenja granice u bivšem melting-potu pokušalo se dokazati kako nacionalna pripadnost nije važna, s posebnim začinom koji je implicirao da su svi iste nacionalnosti, ali triju vera. San se, kako već to sa snovima biva, raspao naglo i bolno, a pitanja krvnih zrnaca odjednom su postala važnija od njihova slobodnog protoka. Citirajući Boba Rocka, može se reći: od plavog je postajalo crveno, ali od crvenog nije postajalo plavo jer je bilo — proliveno.

Krvavi uvod potaknula je velška performerica Eddie Ladd kompleksnom, ali razigranom hi-tech koreodramom Scarface, izvedenom u Teatru Exit u sklopu manifestacije Dani Walesa, koja je zainteresiranoj kazališnoj publici razradila koncept skriven iza već čuvene sintagme velike ideje i mali narodi. Eddie Ladd, koja je gostovala i u kazališnoj kategoriji 25. Salona mladih prije tri godine, po vlastitom je priznanju sve što o kazalištu zna naučila radeći s grupom Brith Gof, pa je u njezinu radu fizički teatar nerazdvojiv od snažnog koncepta. Scarface je posveta istoimenom filmu Briana De Palme, ali na mnogo širem rasponu razina nego što bi se na prvi pogled moglo zamisliti. Iako je stvar zapravo soloprojekt, Eddie Ladd raspada se s jedne strane na nekoliko likova unutar okvira zadanih realnim ambijentom scene i virtualnim prostorom videoprojekcija. Uz pomoć filmske tehnologije, gdje se pozadina dodaje na snimljene scene, Eddie Ladd donosi fragmente iz De Palmina filma, u sjećanje gledatelja dozvanih i originalnim zvučnim zapisom, dok u isto vrijeme glumi na praznoj sceni. Ista slika transponirana je, uz pomoć spomenute tehnologije, u videozapis ruralne velške farme, one na kojoj je i odrasla.

U čemu je štos? Eddie Ladd biranjem snimljenih lokacija i simpatičnim rotičkim naglaskom naglašava svoju nacionalnu i kulturnu pripadnost jednoj od onih provincija koje je britanska kultura uspjela pojesti. Ona je Velšanka koja u Zagrebu nastupa u sklopu Dana Walesa, koje pak organizira British Council. S druge strane, u svom performansu koristi film koji su u Hollywoodu snimili Italoamerikanci Brian De Palma i Al Pacino. U filmu pak Italoamerikanac glumi Kubanca, koji dolazi pokoriti velikog susjeda i skupljati zlato s ulica. Kroskulturalni modeli slažu se oko performansa Scarface kao lego kockice, pa nije čudo da je Eddie Ladd ispraćena pljeskom oduševljenja, ali i zbunjenosti nakon razrađene i profesionalno izvedene mješavine plesa i neotradicijske naracije, potpomognute ulascima i izlascima iz virtualnog videosvijeta.

Scarface donosi i posebnu, sociolingvistički osviještenu uporabu jezika, jer Eddie Ladd, stavljajući vlastiti izgovor engleskog, snažno obilježen naglaskom, u usta na ljestvici kriminala uspinjućem imigrantu, označava ujedno i svoj položaj u realnoj kulturi otočja od kojeg se Europa odijelila i položaj bilo kojega vječnog Koloniziranog. Samo zbog holivudskoga sjaja, ista priča nije ispričana kroz životni put nekog književnika ili glazbenika različite boje kože ili mjesta rođenja. Eddie Ladd je itekako svjesna da nije Tony Montana, ali zna da ono što prolazi melodramatski gangster proživljava i sama, svakodnevno, na manje glamurozan velški način. Koliko su Hrvati u tome različiti, pogotovo kad se nađu, makar i turistički, na razvijenom Zapadu, pitanje je na koje svatko zna vlastiti odgovor.

Igor Ružić