Vijenac 185

Kolumne, Zapisi

Jirí Menzel STROGO KONTROLIRANI ZAPISI

Ljubičasta krava

Ako želite učiniti nešto dobro za svoje bližnje, morate najprije isprositi novac od tvrtki koje će za svoje dobrotvorstvo zatražiti uslugu reklamiranja njihovih proizvoda

Ljubičasta krava

Svijet oko nas sve je šareniji. Prošla su vremena kad su našu okolinu krasile izblijedjele parole o »zadacima 23. kongresa KP«, o tome da je »komunistička partija čuvar mira« i da ćemo sa Sovjetskim Savezom živjeti »u vijeke vjekova«. Nema više bezbojne ideologije prošlosti. U naše je živote nahrupila veoma živahna i agresivna ideologija tržišta. Ona građaninu više ne propisuje što treba misliti nego što treba kupiti. Nema više diktature proletarijata, vlada nam diktatura tržišta. Tijekom posljednjih deset godina zidovi i ograde, kuće i ulice oko nas pretvorili su se u šarene nosače reklama. Sa svakog ugla, sa svake slobodne površine viču na nas podsjećajući nas na sve ono što zacijelo trebamo, ono bez čega naš život ne bi imao smisla. Reklame nisu smještene samo na inače neiskorištenim mjestima. Jučer sam gledao natjecanja u skijaškim skokovima. Iznad brojke skakači su imali na leđima sliku ljubičaste krave. Sponzor natjecanja bila je tvrtka koja proizvodi čokoladu. No osim krave svaki je natjecatelj, dakle živo biće, nosio još mnogo poruka i logo oznaka drugih sponzora. Naime, bez sponzora danas se ne može održati nijedna akcija ni priredba. Ako želite učiniti nešto dobro za svoje bližnje, morate najprije isprositi novac od tvrtki koje će za svoje dobrotvorstvo zatražiti uslugu reklamiranja njihovih proizvoda.

Reklame ispunjavaju prostor oko nas. Novine, televizija, radio žive od sponzora. (Tvrtke koje kupuju vrijeme ekonomsko-propagandnih poruka imaju utjecaja na program medija, no to je tema za jedno drugo, mnogo tužnije razmišljanje.). Bez reklame, oprostite — bez sponzora više ne možete doznati kakvo će biti vrijeme, pa čak ni koliko je sati. Svatko tko nešto proizvodi, tko se bavi poduzetništvom, mora svijetu dati do znanja da postoji. I to odrješito. Mora nadjačati one ostale. Mora ljudima utuviti u glavu naziv svoje tvrtke, svoj logo, svoju parolu. Jer, inače neće uspjeti na tržištu. Tvrtke se ne bore za svoje postojanje kvalitetom proizvoda nego intenzitetom reklame. Jednoga ćemo se dana probuditi i ustanoviti da se naša zemaljska kugla pretvorila u jumbo-plakat.

Što se može? Nemojte misliti da možete pobjeći od toga potražite li, po uzoru na Robinsona, pusti otok. Budite sigurni da će vašem Petku na majici pisati, recimo, Adidas.

Vijenac 185

185 - 5. travnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak