Izvanredna sigurnost

Izvanredna sigurnost

Mnogo bi se toga moglo ispričati o burnoj prošlosti Istre, ali bez ovog istraživača i njegove višedesetljetne priče, osjećam, bili bismo za mnogo toga zakinuti

Prošlo je već više od pedeset godina kako je Alojz Orel djelatan u našoj fotografiji. I pored toga što je jedan od najproduktivnijih fotografa uspio je razviti osobit pristup u kojem povezuje dokumentarnost s kreativnom izlagačkom fotografijom.

Posebno su uzbudljive njegove fotografije Istre, kraja koji mu je toliko drag, a istodobno nepresušni izvor ideja pretočenih u zaista više nego lijepe poruke. Mnogo bi se toga moglo ispričati o burnoj prošlosti Istre, ali bez ovog istraživača i njegove višedesetljetne priče, osjećam, bili bismo za mnogo toga zakinuti.

Autor posjeduje izvanrednu sigurnost, koja ga besprijekorno vodi od koncepcije do izvedbe. Sve drugo prepušta stvaralačkom uzbuđenju, koje lako poistovjećujemo s uzbuđenošću samog života. I upravo takav život on spaja u neposredne slike. Kako mu to uspijeva? Zahvaljujući tome što je bio i ostao pravi suputnik fotografije i razvoja medija, to mu je suputništvo omogućilo ostvarenje fine simbioze između mogućnosti koje pruža zadanost klasičnog fotografskog izražaja te suvremene tehnologije.

Zdenko Kuzmić

Veliko ime hrvatske fotografije u Istri. Rođen je godine 1918. u Ljubljani, u siromašnoj željezničarskoj obitelji. Za stručnog fotografa zanat uči u Brežicama u fotografskoj radionici Vinka Baveca, gdje će raditi tri godine. Istodobno upisuje i trgovačku školu. Nakon toga zapošljava se u Škofjoj Loki da bi pola godine poslije završio u Zagrebu, u atelijeru Janka Scherhausa, gdje započinje njegova prava profesionalna fotografska karijera. Za boravka u Zagrebu njegov je fotografski razvoj pod snažnim utjecajem Fotokluba Zagreb, njegova tajnika Augusta Frajtića i fenomena nazvana Zagrebačka škola. Završetak Drugog svjetskog rata dočekao je u Zagrebu. Godine 1947. i formalno se učlanjuje u Fotoklub Zagreb. Te iste godine u potrazi za poslom zauvijek napušta Zagreb i seli u Pulu, gdje razvija plodnu djelatnost, kao vrhunski fotograf, cijeli svoj vijek. Opčinjen ljepotama Istre, daruje joj svoje najbolje fotografije.

Član je ULUPUH-a od 1970.

Vrlo rano započinje njegov interes za fotografiju u boji, pa ga možemo smatrati istraživačem na tom polju u nas. Posebno ga zanimaju mogućnosti solarizacije u boji, gdje postiže zavidne rezultate. Da bi usavršio svoje znanje u fotografiji u boji, tijekom 1954, dakle vrlo rano, među prvih deset fotografa s područja tadašnje Jugoslavije, završava specijalističko školovanje tvrtke AGFA u Zagrebu.

Sudjeluje na brojnim izložbama fotografije u zemlji i inozemstvu, pri čemu osvaja mnoge nagrade.

Održao je dvadeset samostalnih izlobi fotografije, i to: Pula i Zagreb (1955), Pazin, Labin, Rovinj i Poreč (1960), Pula (1973), Motovun (1987), Zagreb (1988), Pazin, Labin, New York, Pittsburg, Pula i Rijeka (1990), Zagreb i Pula (1991), Pula (1993), Zagreb (1994) i Pula (1998).

Danas živi u Rijeci.

Vladko Lozić