Dopadljivi kontrabasi

Offenbach, Šest dua za violončela, Zagrebački duo kontrabasista, Tutico Classic 3

Zagrebački kontrabasisti Žorž Draušnik i Mimi Marjanović Gonski očigledno su zaljubljenici u zvuk vlastitog instrumenta do te mjere, da su se odlučili udružiti u duo, dosta neuobičajen sastav za kontrabase. Ovako udruženi sudjeluju i u multimedijskim projektima, otvoreni su za svaki eksperiment, i na tom su području do sada ostvarili više zanimljivih i uspješnih projekata. Duo postoji od 1995, a najveći problem ima, čini se, ipak, u pronalaženju adekvatne literature, jer izvorno pisanih skladbi za dva kontrabasa jedva se i nađe, a obrade, primjerice djela za dvije violine, zahtijevaju iznimno visoku razinu virtuoziteta kontrabasističke svirke. Valja priznati, sudeći prema ovom CD-u, da oba člana zagrebačkog dua kontrabasista u tom pogledu nemaju nikakvih problema i da su majstori na svojim instrumentima. Kako je došlo do toga da snime Offenbachovih šest dua za violončela, ostat će tajna, jer popratni tekst u knjižici (iz pera Mladena Tarbuka) ne govori ništa ni o tome, a ni o Offenbachovu opusu 50, koji je (djelomično, ili u cijelosti), posvećen spomenutim violončelističkim duima. Tarbukov tekstić zgodno završava pitanjem ne bi li se Offenbach, da je 1833. umjesto u Pariz krenuo u Beč, »razvio možda u majstora apsolutne forme ravnog jednom Schumannu ili Brahmsu?« (moj je odgovor da ne bi!), ali ne donosi ni jednu informaciju o okolnostima nastanka i obilježjima Offenbachove zbirke violončelističkih dua koje zagrebački duo kontrabasista izvodi u vlastitoj transkripciji. U knjižici je i simpatičan tekst Fadila Hadžića o njegovim vlastitim impresijama na muziciranje Žorža i Mimija.

Ovaj CD pripada seriji izdanja klasične glazbe tvrtke Tutico, koja svojim malim brojem povremenih edicija, uz druge napore, uglavnom naših privatnih nakladnika, poboljšava očajni prosjek kvantitete i kvalitete hrvatskoga ozbiljnog glazbenog izdavaštva. Naslovnica je, za razliku od nekih drugih klasičnih izdanja iste tvrtke, ukusno riješena, s crtežom Žorža Draušnika i duhovito složenim imenom skladatelja. U poplavi svega i svačega, što se danas u nas može naći u ozbiljnoglazbenom izdavaštvu, ovaj CD odskače solidnom kvalitetom i osmišljenom koncepcijom. Snimljena glazba je dopadljiva, pa i zanimljiva, ako se uzme u dozama, ai slušanje ove ploče u kontinuitetu može se preporučiti jedino entuzijastima, koji mogu uživati u sviranju samo dva kontrabasa više od pola sata. Ja ne mogu! No to je pitanje afiniteta, o čemu, kao ni o ukusima, ne vrijedi raspravljati.

Bosiljka Perić-Kempf