Cvjetni prah redizajna

Cvjetni prah redizajna

Na Cvjetni trg ljude doziva namjera ili usputnost. Neće ih otjerati neka arhitektonsko-dizajnerska estetska devijacija, nego bjesomučni povremeno instalirani razglas.

Sredinom siječnja u zagrebačkim rubrikama dnevnih novina kratko se i neodređeno iz grada najavilo da se sprema redizajn Cvjetnoga trga (Preredovićeva trga). Jesu li se nakon zimskoga sna probudila sjećanja na energična ili molećiva zahtijevanja o promjeni obličja tog obožavanog, a iznevjernog memorijskog zagrebačkog trga? Burne rasprave, premda utihnule, nisu tako davne. Što se očekivalo?

Da se autorima svojedobno radikalno osporavana i branjena rješenja pruži prigoda za korekcije ili da se predlože neke varijante i alternative? Da se priredi novi arhitektonsko-urbanistički natječaj (internacionalni po mogućnosti)? Ili da novoj (poznatoj ili nepoznatoj) ekipi iz gradske strukture bude povjereno (zadano) da se iznova pozabavi tim mjestom? Možda je i novoosnovano Vijeće četvrti pripremilo neke podloge za redizajn zagrebačkoga kultnoga trga?

Jačanje i aktualiziranje

U svakom slučaju, intrigantna je sama ideja redizajna trga. Ako redizajn ovdje nije samo frazeološka poštapalica, polazište za redizajn bilo bi da je i gradski trg, kao bilo koji drugi realizirani artefakt, finalni produkt — čija se tržišna i uporabna relevantnost nebitnim oblikovnim i funkcionalnim intervencijama može ojačati i aktualizirati te redizajnima održavati koliko je to dugo svrhovito i profitabilno.

Vječni život redizajna bio je gospodarska, kulturološka i profesionalna preokupacija još od četrdesetih godina prošloga stoljeća, a aktualizirana je otkako se opravdano strahuje od iscrpljivanja svih raspoloživih resursa, od nezaustavljive ekspanzije otpada, pa se stoga ponovno teži održivoj dugotrajnosti uporabe proizvoda i prostora. Općenito, što duljem i stabilnijem life-cycleu proizvoda, uz promijenjeni life-style.

Redizajn i bez konceptualnih pretenzija živi kao stereotip u kolokvijalnom govoru u društvu povijesno iscrpljenih izvornih značenja (kao i kič, glamour, itd.). A u kvaziprofesionalnom diskursu arhitekata i dizajnera katkada zauzima i počasno mjesto.

U međuvremenu, dok Cvjetni trg čeka na svoj nesuđeni redizajn, on se zanimljivo otkriva kao frekvencija očekivanih i neočekivanih impulsa i oscilacija urbanih procesa. Elementi nekadašnjeg autentičnog dizajna (opločenje, sjedala, rasvjetni elementi, stabla, fontana) ostali su većinom na mjestu. Uklonjenni su samo stolovi što su asocirali na patologiju. Neki elementi i dalje čame kao u ropotarnici (fontana je oslonac metlama i kutijama te mjesto za odlaganje cvjećarskog otpada). Usidrena dizajnerska sjedala djelomice su interpolirana u drugovrsni ugostiteljski mobilijar (kada taj, u tople dane, zahvati dobru trećinu plohe trga). Pridodani elementi (čuveni kiosci, blizanci onima na Britanskom trgu) ostavljeni su na miru, kao da nikad ništa nije rečeno na njihov račun. Izbijeni su s uvjerljivošću gradilišnih transportnih kontejnera za neki minimalni korisnički komfor i smještaj robe. Zadesile su se tu i (dizajnom ni naslućene) pokretne naprave za prodaju kokica i kestena što služe kao zapreke na pješačkim stazama. Poput pupkovine protežu se od njih strujni kabeli po trgu.

Romantične reminiscencije

Prodajno nošenje buketa balona trajan je performans koji se dobro nadovezuje na potrošački ugođaj Bogovićeve. Vrtuljak/ringlšpil Karussell 1899 s nekoliko konjića mogao bi biti — tamo gdje se našao uz spomenik Preradoviću — zgodna animacija za historicizam i romantične reminiscencije. Jasan je pokazatelj da je za djecu privlačno mjesto ovdje, usporedno s oronulim, prljavim i nesigurnim (još tako zvanim) dječjim igralištima (Ribnjak, Krešimirov trg, Opatovina, Grič).

Nedaleko od trga na klupi uz drvenu ogradu nešto starija djeca na patetičnom razapetom eko-transparentu: Štitite okoliš i svoje dugove ne ostavljajte budućim generacijama dopisala su grafiti-poruke u čast posebnoj vrsti trave: »Nema trave, nema keša, daj nam hašiš iz Marakeša. Oj, Ivica i Stipane, dajte nama marihuane. Mi smo grass šampioni, travu voze kamioni... itd.«

Sve se ipak vrti i zapleće oko središnjeg inventara trga. Obodni lokali, sadržajna supstanca trga, kao da su tek stakleno zrcalo. Doista, pitanje je koliko famozni nedavno otvoreni United Colors of Benetton, pored već prisutnog Under Colours of Benetton pripada trgu. Njegova je atraktivnost introvertirana, panoramsko je dizalo namijenjeno interijeru, iako je okrenuto i eksterijeru. Godinama zatvoren lokal bivše Elektrotehne na istom mjestu u to je doba dobro poslužio za inače Zabranjeno (off) plakatiranje o zagrebačkoj sceni i svojevrsna je konkurencija Galeriji I. Račić počesto u pripremi.

Ostala je samo Coca-Cola

Umjesto uredskoga pribora (u davna vremena Mladinske knjige, gdje se mogla vidjeti i poneka slovenska knjiga) prodaju se u vizualno neodređenu lokalu, što drugo, nego cipele. Svojedobni boutique Zagrepčanke zatvoren je te dijeli neizvjesnu sudbinu ostalih lokala nesretne tvrtke i ostalih lokala u dvojbi oko vlasničke pripadnosti. Na fasadi je tu još preostao medaljon Coca-Cole.

Radikalna je promjena: umjesto pizzerije — internetski kafić VIP-neta. Većina posjetitelja i unutra i vani na prepunom trgu, radije potroši za kavicu nego za internetske minute. Ali medijski prozor i prostor otvorio se: umjesto maglovitih najava o redizajnu trga (trg — kozmetička kutijica ili tipični suvenir?) eto instalacije za virtualni svijet Cvjetnog trga: igre i čavrljanja, simulacije, rasprave. Zašto ne bi ovdje na monitoru protjecale zamisli o trgu, zašto se ne bi i ovdje sretali arhitekti i gradski službenici, turisti, susjedi. Mogle bi se lansirati i posebne serije, Play Flower Square. Što bi tek hakeri učinili sa Cvjetnim trgom?

U naravi su ovoga trga ponajprije urbane igre: zabavni spektakli, smotre zaštitara (sa specijalnom opremom), ulični zabavljači, slavljenja Krišne, crtanja, potpisivanje peticija, blagdanski sajmovi, političke prezentacije i zgode.

Be inspired

Cvjetni trg mjesto je promocije i ponude, od kojih se većina valjda i naplaćuje. Taj trg više nije mjesto stalnih i stabilnih postava: spomenici, kao i montažne tribine, ovdje su u gostima. Granice između establishmenta i subkultura postaju ovdje meke, nevidljive. Pristajao bi ovdje (u Zagrebu već viđen na drugim mjestima) slogan: Be inspired.

Na Cvjetni trg ljude doziva namjera ili usputnost. Neće ih otjerati neka arhitektonsko-dizajnerska estetska devijacija, nego bjesomučni povremeno instalirani razglas. Kada vlasnici obližnjih zgrada i prostora shvate koja su im prava, tražit će od priređivača akustičkog spektakla novčanu odštetu (umjesto da pišu peticije). Zato će, kao nekad, noću zaključavati prolaz kroz Oktogon, otvarajući time pitanje: čiji je i što je sve prostor grada?

Fedor Kritovac