Besane slavonske noći

Besane slavonske noći

Kralj plesnog podija nedvojbeno je bio Miroslav Mićanović, vjerojatno (neka se drugi ne uvrijede) najbolji plesač među pjesnicima

21. ožujka

Polazak za Lukovdol u 8 i 45 ispred Katedrale prouzročio je brojne poteškoće nekim sudionicima naviknutim na kasnije ustajanje. Neki su pak pred Katedralu došli ranije i uspjeli u obližnjem kafiću popiti kavu, što, nažalost, nije bio moj slučaj. Omamljena, bez jutarnje kave, čekala sam svoju priliku, koja je na vidiku bila tek u Lukovdolu za nekoliko sati. U busu sam srela Olgu Vujović i u razgovoru put nam je brzo prošao. Atmosfera u busu br. 1 bila je mirna, dok je u busu 2 bilo mnogo življe. Tamo je suputnike dosjetkama zabavljao vječni Simo Mraović, u neku ruku i maskota trodnevnoga putovanja. Po dolasku u Lukovdol položeno je cvijeće na grob Ivana Gorana Kovačića, nakon toga zakuska, dodjela nagrada: Goranov vijenac Zvonku Makoviću i nagrada za mlade pjesnike Ivani Žužul, a nakon službenoga dijela goste i sudionike programa zabavila je sjajna skupina Legen. Dugo očekivana kava bila je na pomolu. S Brankom Malešom i Ivicom Prtenjačom otišla sam na dugo željenu kavu, duplu s mlijekom. Na šanku nam se pridružio Edo Popović i ubrzo je krenula priča o Wendersu. Malešu, kao velikom obožavatelju Wima Wendersa, obećala sam nabaviti posljednji Wendersov film i ovom mu prigodom poručujem da nisam zaboravila. U opuštenu čavrljanju gotovo sam zakasnila na bus br. 1, no kako je kava počela djelovati, energično sam ga uspjela sustići. Na pola puta do Zagreba — ručak i povratak u Zagreb.

22. ožujka

U Osijek se kretalo sat prije nego protekloga dana, ali ovaj put ustajanje nije više bilo tako traumatično. Točno u 7 i 45 bila sam pred Katedralom. U Osijek smo stigli kako je bilo predviđeno. Nepredviđen je bio snažan pljusak i kiša koja je spriječila nastup pjesnika na Trgu Sv. Trojstva pa smo se u podne okupili u Gradskoj dvorani Waldinger. Dočekali su nas srdačni Osječani, skupina Argus zabavljala nas je jazzom u podne, a nakon nastupa u dvorani Waldinger: ručak, smještaj u hotel, kava u obližnjoj kavani do 18 sati, kada smo prisustvovali otvaranju nove knjižare Ljevak, gdje su ponovno nastupili Zvonko Maković i Ivana Žužul. U Trici, kafiću pored knjižare, pripremljen je pravi banket, a zabava uz ples nastavila se do ranih jutarnjih sati u kafiću Galerija. Kralj plesnog podija nedvojbeno je bio Miroslav Mićanović, vjerojatno (neka se drugi ne uvrijede) najbolji plesač među pjesnicima.

23. ožujka

Rano ustajanje. Već oko 9.30 krenuli smo u Bilje. Nakon toga posjet dvorcu Tikveš i napokon, dugo očekivani, uistinu impresivni Kopački rit. Impresivno je izgledao i mirisao fiš paprikaš kojim su nas dočekali u restoranu Kormoran. Delimir Rešicki i Branko Čegec potvrdili su mi da ovdje pripremaju fenomenalan fiš, u što smo se ubrzo i uvjerili. Mogli bi se mi tamo veseliti do jutra da nas nije čekao još jedan nastup. Ovaj put u Galeriji likovnih umjetnika. Nakon nastupa Delimir Rešicki i Goran Rem organizirali su drugi kafić pa ponovno nismo spavali.

24. ožujka

Rano ustajanje, jutarnja kava u hotelu i povratak u Zagreb. Nikomu se baš nije vraćalo u sumornu svakodnevicu, ali bilo je to neizbježno.

Zaključak: bilo je fantastično. Ponovilo se i sljedeće godine!

Zvjezdana Bubnjar