Vijenac 184

Film

VideoVizor

slika

X-Men

Čim se saznalo da će režija filma X-Men pripasti mladom Bryanu Singeru (Privedite osumnjičene, Savršen učenik) bilo je jasno da ne možemo očekivati tipičan holivudski blockbuster o superjunacima. I zbilja, već uvodna scena u nacističkom koncentracionom logoru Auschwitzu u doba Drugoga svjetskog rata dala je naslutiti da njegovi superjunaci nisu samo eskapističke celuloidne lutke nego ljudi (mutanti) od krvi i mesa koji su (ne)shvaćena manjina i taj je simbolizam filmu dao esencijalnu psihološku dimenziju. Tako je Singer pametno pomirio obje skupine gledatelja — one sklone drami i one sklone spektaklu — što se na kraju pokazalo pametnim. Zato mu se lako oprašta i očigledna činjenica kako je ovdje zapravo riječ o pilot-epizodi budućeg unosnog serijala.

slika

San o Africi

(I Dreamed of Africa)

Ne postoji osoba na svijetu kojoj bih preporučio gledanje ovoga filma, no ako vas baš neki vrag tjera da ga morate vidjeti, posudite DVD-izdanje, a ne videokasetu. Tako ćete barem prekrasne afričke pejzaže — koji su, čini se, bili jedina interesna sfera redatelja Hugha Hudsona — doživjeti u punom sjaju digitalnog savršenstva u widescreenu jer sve ostalo budalaština je kakva se rijetko viđa. Hudson je filmaš koji voli snimati velike epske slikopise (Vatrene kočije, Graystoke: Legenda o Tarzanu), no ekranizacija života književnice i aktivistice u zaštiti afričke flore i faune Kuki Gallman ekstreman je primjer kojim je Hudson pokazao gotovo amatersku naivnost i nepoznavanje osnova redateljskoga zanata. Tko li je samo mogao odobriti financiranje ovog projekta?

slika

Živi cirkus (Circus)

Naslov vrlo slikovito sublimira vrijednost ovoga filma: ništa drugo nego živi cirkus! Ne podnosim filmove — bolje reći njihove autore — koji misle da je velika mudrost napraviti film čiji se zaplet doslovno mijenja svakih deset minuta i onda to povlačenje gledatelja za nos pretvarati u originalnost bez premca. Zaplet o londonskim prevarantima u kojem svatko svakome radi iza leđa toliko je besmislen i zamoran da vas nakon pola sata nije briga ni za koga, ako ni zbog čega drugog, onda zato jer vam ništa više nije jasno. Scenarist David Logan bivši je radnik u videoteci koji je zaključio da je dovoljno gledati i voljeti filmove da bi se postalo Quentin Tarantino. Njegov usiljeni scenarij samo pokazuje da je pokrao sve moguće trilerske obrasce ne osvježivši ih jednom svojom idejom.

slika

Prava priča

(The Straight Story)

Iako je mnogo tipično linčovskih elemenata u drami Prava priča — uvodni dio sa svojim dugim, začudnim kadrovima, neobična priča i karakteri, začin filma ceste, izniman spoj slike i glazbe itd. — David Lynch nas ipak ovim filmom u potpunosti iznenađuje. Naime, kao što to i stoji u dvosmislenom naslovu (Straight je ime glavnoga lika) Lynch je ovoga puta potpisao sasvim normalnu priču o starcu koji na kosilici za travu proputuje velik dio Amerike kako bi posjetio teško bolesna brata s kojim je bio u svađi deset godina. I dirljiva intimna drama o sedamdesettrogodišnjem starcu i prekrasno snimljena epska americana briljantnih uloga divan je film Davida Lyncha, no vjerojatno tek zatišje prije njegovih novih fantazmagoričnih filmskih oluja.

Stjepan Hundić

Vijenac 184

184 - 22. ožujka 2001. | Arhiva

Klikni za povratak