Uskoro i englesko izdanje!

Uskoro i englesko izdanje!

Mladen i Bojana Šćitaroci, Slawoniens Schlösser/Von Zagreb bis Vukovar, Leopold Stocker Verlag, Graz-Stuttgart, 2000.

Nastavljajući reprezentativnu ediciju sinteznih knjiga o hrvatskim povijesnim dvorcima i perivojima, Mladen i Bojana Šćitaroci nedavno su za njemačko govorno područje u Austriji objavili veliku monografiju o dvorskoj arhitekturi Slavonije. U vremenima kada je na malome i osiromašenu hrvatskom bibliografskom tržištu vrlo teško objaviti znanstvenu ili stručnu knjigu, od nemjerljive je važnosti svaki međunarodni nakladnički iskorak naših autora. Tim više ukoliko je riječ o afirmaciji nedovoljno poznate hrvatske baštine u kontekstu paralelnih srednjoeuropskih stilskih i tipoloških pojava, kako to pokazuje najnovija knjiga Slawoniens Schlösser..., Šćitarocijevih.

Prije nepune dvije godine, kada se ta monografija u nas pojavila u prvome hrvatskom izdanju kao doista originalan i za područje Slavonije pionirski rad, zanimanje za njemački i engleski pretisak pokazalo je više uglednih europskih nakladnika. Za njemačko jezično područje kao suizdavač izabrana je poznata tvrtka STV — Leopold Stocker Verlag (Graz-Stuttgart), koja je u skladu s austrijskom specifičnom nakladničkom tradicijom hrvatske dvorce prepoznala kao dio istoga (svoga) kulturno-povijesnog kruga formiranog pod habitom zajedničke Monarhije.

U sadržajnome i grafičkom pogledu knjiga je identična nešto ranijoj hrvatskoj ediciji, s tim da je uvodni dio dopunjen prikazom političkog K.u.K. miljea. Kako se nakon promocije hrvatskog izdanja o knjizi možda i nije dovoljno pisalo, njemačko izdanje može biti dobar povod da se osvrnemo na sadržajne i istraživačke domete ove nedvojbeno vrijedne monografije.

Šezdesetak dvoraca

Iako je koncepcijski slična vrlo popularnoj i među stručnim čitateljstvom dobro prihvaćenoj prvoj knjizi u kojoj su bili obrađeni dvorci i perivoji Hrvatskog zagorja — ova je knjiga po prostornom obuhvatu, brojnosti obrađenih spomenika i uzornoj akribičnosti na neki način ipak drukčija i još bliža paradigmi naslućenoga znanstvenog bestselera.

U sistematici izlaganja kompozicija djela pregledna je i klasično organizirana. Poglavlja slijede princip od općeg k pojedinačnom, pa je u uvodu prvo izložen sažeti povijesni i zemljopisni kontekst Slavonije (historiografija, umjetnička baština, prirodne i gospodarske osobitosti). Posebno je obrađena prošlost četiriju slavonskih županija, a u njihovim granicama struktura vlastelinstava sa cjelovitim prikazom našega plemstva kakva u literaturi do sada nije bilo.

Temeljno poglavlje prvoga dijela knjige sintezni je tekst o dvorcima i kurijama na promatranom prostoru (rasprostranjenost, stanje očuvanosti, arhitektonske osobitosti). U usporedbi s gusto izgrađenim feudima Hrvatskog zagorja, ilustrativnom se doima činjenica da je gotovo isti broj od šezdesetak dvoraca u Slavoniji raspoređen na čak osam puta većem području! Uzrok tomu autori, s jedne strane, vide u zatvorenosti velikoga prostora slavonske Vojne krajine (u kojoj nije bilo civilnih vlastelinstava pa ni dvoraca), a s druge strane u strukturi feuda koji su, za razliku od tradicionalno sitnih posjeda domaćega zagorskog plemstva, u Slavoniji razvijeni kao kolonizacijski veleposjedi inozemnog nobl#sa.

Današnje stanje očuvanosti dvoraca vrlo je raznoliko: deset ih više uopće ne postoji, nešto ih je manje u posve ruševnom stanju, a u većine ostalih zatečena je neadekvatna namjena, i tek u rijetkim slučajevima uzorno održavanje. U analizi arhitekture vrlo je dobro razrađena tipološka (tlocrtna) taksonomija. Komparirajući veličinu i ambicioznost pojedinih primjera, autori ukazuju na velik raspon u mjerilu i umjetničkim dosezima slavonskih dvoraca — od reprezentativnih europskih realizacija u Vukovaru, Iloku, Valpovu, Virovitici, Daruvaru... do malih gotovo anonimnih kurija lokalne vrijednosti. Stilski i periodizacijski knjiga je obuhvatila sve sačuvane slojeve slavonske dvorske arhitekture — od najstarijih kasnosrednjovjekovnih kaštela 14. i 15. stoljeća s dugim kontinuitetom uporabe (npr. Đ urđevac, Cernik, Kaptol), preko brojne barokne skupine, sve do vremena Prvoga svjetskog rata, kada se grade posljednji izdanci naših plemenitaških domusa (kao kuriozitet istaknut je dvorac Adamovića u Našicama, započet 1939).

Ne manje važna sastavnica u prostornom habitusu slavonskih dvoraca njihovi su perivoji i vrtovi. Analizirani su također vrlo minuciozno, u nekoliko tematskih cjelina (stanje perivoja, veličina, stilske odrednice, prostorni i arhitektonski elementi). Po vrijednosti i relativno dobroj sačuvanosti autori su izdvojili park valpovačkoga dvorca, a po veličini prvo mjesto pripada perivoju u Našicama (čak 34, 5 ha); spomenute su i pojedinačne biološki zanimljive egzotne svojte (poput stabla ginka u Daruvaru).

Nekih dvoraca ipak nema

Najveći dio knjige zauzima abecedno organizirani katalog slavonskih dvoraca, s pojedinačnom monografskom obradom svakoga poznatog primjera, pa i onih već srušenih. U tome je bloku, kako je već rečeno, opisano šezdeset dvoraca i kurija, točnije lokaliteta, iako će pažljivi čitatelj zapaziti da ih je u knjizi, zapravo, blizu sto (!). Naime, kod nekih je mjesta pod jedinstvenim naslovom glavnog dvorca obrađeno još nekoliko manjih dvoraca i kurija iz bliže okolice. U Vukovaru je, primjerice, uz veliki dvorac Eltz, analizirano čak osam objekata: mali dvorac Erwina Eltza, lovački dvorac Eltz u šumi Jelaš, vinogradski dvorac Eltz na Pajzošu, kurija Eltz u Tovarniku, vila Streim na Vučedolu, dvorski sklop Paunovića na Trešnji te kurija baruna Adamovića u Vukovaru. Slična je situacija i na nizu drugih lokaliteta (u Aljmašu, Božjakovini, Čepinu, Zelini, Iloku, Našicama...).

Pa ipak, unatoč potpunom i iscrpnom katalogu — nekih dvoraca u knjizi nema. Izostavljeni su, primjerice, veliki biskupski dvor u Đ akovu, episkopski dvor u Pakracu, ljetni dvor srpskoga patrijarha u Dalju. To što je slučajno riječ o građevinama u vlasništvu crkve nikako ne bi trebalo biti odlučujuće — jer svaki je dvorac neovisno o često promjenjivim vlasnicima spomenički fenomen po sebi, pa ga tako treba i promatrati. Uz to, određene dvojbe izazivaju neki drugi crkveni dvorci koji su ipak uvršteni u knjigu (npr. Kaptol, Kutjevo, Tkalec), pa se smijemo nadati da će se u budućim izdanjima ove knjige naći još neki preskočeni lokaliteti.

Monografija je, inače, opremljena ozbiljnim znanstvenim aparatom s 857 diskusijskih i referencijskih bilješki, iscrpnom bibliografijom (561 naslov) i popisom izvora te višestrukim kazalima. Među gotovo osamsto ilustracija posebno su zanimljivi neki originalni, prvi put publicirani nacrti dvoraca (npr. Dioša) te stare fotografije danas posve uništenih interijera (najčešće iz obiteljskih albuma naših plemićkih porodica).

Na kraju, prilika je spomenuti da su ovu grafički zahtjevnu i opsežnu knjigu (448 str.) u hrvatskom izdanju autori izdali u vlastitoj nakladničkoj kući, bez znatnije prethodne potpore državnih fondova za kulturu, dok je knjiga u njemačkom pretisku u Austriji izašla uz zavidnu financijsku potporu njihova Ministarstva kulture! To dvojno produkcijsko iskustvo pomalo je simptomatično za sadašnje krizno vrijeme našega stručnog i znanstvenog nakladništva (knjigu je, očigledno, teže izdati negoli napisati), no u realizaciji autorskog tima Mladena i Bojane Šćitaroci napori su se ipak pokazali poticajnim presedanom, koji je, uz ostalo, nedavno rezultirao uglednom Državnom nagradom za znanost u kategoriji popularizacije znanosti.

Valja se nadati da će se u ovome bibliografskom nizu uskoro pojaviti i treća knjiga Šćitarocijevih, posvećena dvorcima južno od Save, sve do Jadrana, a u međuvremenu se očekuje i upravo najavljeno englesko izdanje Slavonije...

Zlatko Karač