Sociološke matice i vijci

Jon Elster, Uvod u društvene znanosti, Matice i vijci za objašnjenje složenih društvenih pojava, Naklada Jesenski i Turk/Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 2000.

Dramatika kojom je jedan od urednika knjige, Aleksandar Štulhofer, u prvom paragrafu svog predgovora pokušao dočarati značenje hrvatskoga prijevoda Elsterove knjige ima pokriće. Uvod u društvene znanosti Jona Elstera tematski je i metodološki gledano nešto što se na hrvatskom jeziku ne događa svaki dan. Zapravo, trebalo bi se vratiti u sredinu osamdesetih, sve do onih stranica na kojima Max Weber kod Mihaila Đ urića, počinjući s ponašanjem pojedinca i završavajući na crkvi i državi, strpljivo gradi pojmovni aparat sociološke analize, da bi se našlo nešto na jezicima ove regije s čim bi se moglo, prema pristupu i kalibru, usporediti ovaj prijevod Elstera.

Teško bi zapravo bilo nazvati Elsterovu knjigu udžbenikom. Ona se ne odnosi na pojedino područje ni potpodručje društvenih znanosti, ne upoznaje s različitim teorijama, ne nastoji sustavno objasniti neku konkretnu društvenu pojavu. Cijela je knjiga zavrćena iz one prvobitne točke, u kojoj se teorija i metoda još nisu uspjele odvojiti jedna od druge. Knjiga je u tom smislu izlaganje pristupa. Pristup je, pak, posebni tip metodološkog individualizma. Temeljna mu je označnica da je objašnjenje neke društvene pojave moguće jedino kao objašnjenje djelovanja pojedinaca na temelju vanjskih i unutarnjih poticaja na akciju. No, Elster je miljama daleko od biheviorizma, dok racionalni izbor tretira kao jedan od nekoliko mogućih pristupa. Najbliži je veberijanskom gledištu da se objašnjenje mora zasnivati i na razumijevanju (interpretiranju) unutarnjih poticaja (motiva) pojedinaca koji se ne mogu uvijek objasniti pomoću predloška racionalnog djelovanja.

Uradi sam za društvene znanosti

Ta je bliskost Weberu dodatno naglašena u uvodnom poglavlju knjige, u kojem se Elster odlučuje za onaj tip objašnjenja koji nastoji uspostaviti kauzalne veze između dvaju događaja, i to na način da se odgonetne ne samo događaj koji je prethodio onom koji se želi objasniti nego i mehanizam koji posreduje između dvaju događaja. Događaj, a ne svijet, društvo ili povijest, predmet je objašnjenja u društvenoj znanosti. Smisao društvenih znanosti nije, prema tome, otkrivanje univerzalnih društvenih zakonitosti, nego pokušaj detektiranja i što jasnijeg opisivanja što većeg broja mehanizama koji mogu posredovati pojedinačno djelovanje. Razumijevanje konkretnoga društvenog događaja ili pojave traži izbor smislene kombinacije kauzalnih mehanizama koji su doveli do tog događaja. Tu se negdje nalazi i temeljni prinos Elsterove knjige. Ona nam nudi iscrpno tumačenje niza takvih mehanizama i načina na koje oni djeluju u pojedinim situacijama, od jednostavnih na razini pojedinca (npr. altruizam) do složenijih mehanizama, koji nastaju u uvjetima kolektivnog djelovanja više pojedinaca u duljem razdoblju (npr. društvene norme). Poput onoga kineskog ribara iz poznate didaktičke pričice koji umjesto ribe sinu daje brodicu, vršu i poduku u ribarskom zanatu, Elster se ne trudi objasniti neku konkretnu pojavu, nego nam približava mehanizme preko kojih sami možemo pokušati razumjeti društvenu pojavu koja nas zanima. Takoreći uradi sam za društvene znanosti, s alatom i shemama, i ponešto pokusnoga materijala, u kojem ćete naći želje, osjećaje, racionalnost, sebičnost, altruizam, dalekovidnost, potkrepljivanje, ekvilibrij, norme, pregovaranje, institucije i promjene. Rijetko je kad naslov knjige tako dobro odgovarao njezinu sadržaju kao u ovom slučaju — Nuts and Bolts for the Social Sciences (Matice i vijci za društvene znanosti) — i prava je šteta što su se urednici prijevoda odlučili za razvodnjeniju varijantu s podnaslovom.

Bogatstvo primjera

Primjeri su ono što definira knjigu. Osim što su posebni i dobro izabrani, nevjerojatno su česti. Ne prođe ni nekoliko redaka, a da ne naiđete na neki primjer ili ilustraciju onoga što je pisac prethodno razložio. Elster je pravi majstor da vam na primjeru jednostavnih životnih situacija objasni nekoliko teorija pravednosti, temeljnu razliku između kantovaca i utilitarista, osnovnu logiku teorije racionalnog izbora ili problem cikličkih većina. Uz to, Elster ima stila. Jasan je i razgovijetan, bez dugih izvoda i interpretacija koje traže predznanje, a čitava je knjiga prožeta finim dosjetkama i toplim, ironičnim komentarima. Priče o darivanju u plemena Ike ili o Danu zastave navedeni su sa svrhom da ilustriraju i nasmiju podjednako. Takva mjesta služe da se čitatelj (i pisac!) odmori od zahtjevna procesa znanstvene argumentacije i prebaci u ležernije vode, ali i da ukažu na ograničenu moć znanstvenog diskursa u zahvaćanju društvenih pojava. Ne možete se oteti dojmu, čitajući knjigu, da duboko u sebi Elster sa stanovitom vedrinom sumnja u posao kojim se bavi.

Sociologija kao psihologija?

Naposljetku, problem je s piscima koji jasno izlažu svoje teze taj što relativno jasno ukažu i na slabe točke svoje argumentacije. Temeljni (i nepopravljiv!) problem čitavog pristupa objašnjavanju u društvenoj znanosti koji zagovara — metodološkog individualizma — razvidan je iz samo dvije Elsterove rečenice. »Mnogi tvrde da je sociologiju nemoguće, bar ne danas, reducirati na psihologiju. Ja sam osuđen na ovu redukciju jer ustrajavam na tome da je pojedinačno ljudsko djelovanje osnovna jedinica objašnjavanja u društvenim znanostima.« Eto vraže! Uvod u društvene znanosti uči nas da društvene znanosti ne postoje osim kao psihologija. Elster se doduše već u bilješci na istoj stranici pokušava izvući iz tog redukcionističkog paradoksa, tvrdeći »ŠdaĆbi se razumjelo uzajamno djelovanje velikog broja tvrtki, svaka tvrtka se vjerojatno mora tretirati kao nedjeljiv činitelj...«, ali time prva poglavlja knjige postaju posve beskorisna upravo iz perspektive društvenih znanosti. Ima li uopće smisla željama, osjećajima, altruizmom ili sebičnošću opisivati i analizirati ponašanje neke tvrtke? Ipak, jasnosti kojom se te teškoće pokazuju prije dodaje nego oduzima od vrijednosti knjige. I na kraju, s obzirom na lošu kvalitetu prijevoda iz društvenih znanosti koji se u posljednje vrijeme objavljuju u nas, neće biti zgorega pohvaliti, s jednom iznimkom (mechanism of reinforcement jednostavnije je, točnije i smislu onoga što se želi reći primjerenije prevesti kao mehanizam pojačanja, nego potkrepljivanja) izvrstan i uhu ugodan izbor hrvatskih naziva za strane stručne pojmove.

Goran Čular