Smisao za autoironiju

U Kini jedu pse, red. Lasse Spang Olsen

Danska kinematografija vjerojatno je najbolji lakmus-papir kontinentalnoga senzibiliteta. S jedne strane, halabuka koja se nadigla oko manifesta Dogme 95 savršeno je legla svima koji nedostatak talenta vole nadomještati inzistiranjem na formi. Prokazivanje čitavog tog šminkeraja bilo je neizbježno, ali je i potrajalo, što samo ukazuje na razmjernu slabost intelektualnog establishmenta, koji bi u ranijim, zdravijim godinama odavno upro prstom i uzviknuo, citirajući još jednog Danca, Car je gol!

Istodobno s presezanjima Von Trierova bratstva, Danska je razvila i solidnu varijantu nabrijanoga žanrovskog filma za publiku koja se pri izboru zabave nećka između kina i rave partyja. Danci se danas uspješno nose s britanskim filmom od Trainspottinga do Snatcha na zapadnom boku, i s njemačkim proplamsajima poput trčeće Lole na južnom; posebno su Noćni čuvar Olea Bornedala, kojeg smo vidjeli, i Pusher te Bleeder Nicolasa Windinga Refna, koje nismo, ukazali na jednaku sklonost postbaroknoj dinamici i potpunom odricanju od moraliziranja.

Premda s Dogmom dijeli više nego što bi htjela priznati, ova ekipica za razliku od nje ima smisla za humor i, što je najbitnije, autoironiju; njezin najsvježiji izdanak, U Kini jedu pse, stoga zahtijeva da ga se shvati onoliko neozbiljno koliko je Von Trier degutantno ozbiljan. Priča o bankovnom službeniku, koji počini dobro djelo i zatim ga okajava kaotičnim slijedom zlodjela, ima upravo dovoljnu mjeru egzistencijalističkoga crnog humora da bi djelovala osvježavajuće i u odnosu na umorni Hollywood. Amaterizam može prštati iz većine pora filma, ali riječ je o zdravu amaterizmu, punom stvarnog filmotvornog erosa koji uvažava i gledatelja i kontekst. (Nekoliko pošalica na račun Crnogoraca, glavnih negativaca u filmu, nema ipak onu snagu koju bi imalo prije nego što smo pogledali Rane.) Ipak, ugodno je vidjeti i da se visoko konceptualna naracija vodi s toliko malo pretenzija i toliko mnogo iskrena žara; po tim odrednicama Psi bivaju simpatičniji od mnogih svojih susjeda, kako zemljopisnih tako i repertoarnih.

Vladimir C. Sever