Sivo-crvena knjiga

Sivo-crvena knjiga

Niz primjedaba odnosio se na nepostojanje eksplicitnog imenovanja nacionalne kulture kao područja strateškog djelovanja (Josip Bratulić, Vladimir Maleković, Josip Kolanović), što je obrazloženo uvođenjem termina kulturni identitet kao šireg pojma.

Kako uobličiti strategiju kulturnog razvitka u zemlji s takvim kulturnim nasljeđem, od pulske Arene i Dioklecijanove palače do porečke Eufrazijane i dubrovačkih renesansnih ljetnikovaca, od Držića i Marulića do Krleže i Ujevića, od Varaždina i Vukovara do Zadra i Šibenika, od Lisinskog do Papandopula, bilo je glavno pitanje na skupu u trakošćanskom hotelu Coning u petak i subotu, 16. i 17. ožujka. Ispod slavnoga Draškovićevog dvorca održana je konferencija o strategiji kulturnog razvitka Hrvatske u 21. stoljeću. Glavni povod konferenciji bio je izlazak publikacije Ministarstva kulture u kojoj se razmatra kulturna strategija kao materijal podložan svekolikoj raspravi.

Otvarajući konferenciju, na kojoj je bilo više od dvije stotine kulturnih djelatnika i intelektualaca iz cijele Hrvatske, ministar Vujić naglasio je kako kulturna promjena slijedi političku, uz novi položaj kulture unutar državnoga proračuna, iz kojeg je ove godine za kulturu, prvi put, izdvojeno više od 1 posto, točnije 1,18 posto ili, još točnije, 587.233.867 kuna. U ambijentu pluralizma, kojem toliko težimo, istaknuti su veliki napori u prepoznavanju kulture od strane državnih tijela kao razvojnog resursa države, mijenjanjem Zakona o porezu na dobit i Zakona o porezu na dohodak koji se prema kulturi danas odnose kao potpornji, a ne destruktivni elementi. Transparentnost Ministarstva kulture uvelike zahvaljuje ljudima koji tamo rade, velikom broju stručnih vanjskih suradnika, web-stranicama te časopisu »Kulturni razvitak« i zapravo je temeljna odrednica kulturne politike.

Novi način odlučivanja

Osim novog materijalnog položaja još su dva osnovna elementa strukturalnih reformi u odnosu kulture i društva — nov način odlučivanja u kulturi i nove kulturne preferencije. Financije, odlučivanje i vrednovanje te ljudski potencijal bit će među glavnim odrednicama kulture u budućem razvitku. Novi Zakon o kulturnim vijećima, deetatizacija kulture i kultura kao industrija bez arbitriranja idu tome u prilog.

Na konferenciji se mogao uočiti široki spektar populacije koja je zainteresirana za hrvatski kulturni razvitak. Umjetnici, glazbenici, književnici, glumci, režiseri, likovnjaci, galeristi, filmaši, kulturni znanstvenici, sociolozi, filozofi, arheolozi, ljudi iz medija, etnolozi, arhitekti, informatolozi...

Strategija kulturnog razvitka dio je rada na projektu Hrvatska u 21. stoljeću koji obuhvaća dvadeset različitih područja. U ljeto 2000. s radom je započeo Središnji savjet za taj projekt, u čije okvire pripada analiza postojećeg stanja, ciljevi i zadaci. Na tom je principu i po toj metodologiji stvarana ova knjiga, materijali, skripta, svezak ili dokument Ministarstva kulture, kako su ju sve nazivali. Voditelji su projekta strategije kulturnog razvitka Vjeran Katunarić i Biserka Cvjetičanin s velikim brojem suradnika. Sivo-crvena knjiga u sebi sadrži nacrt razvitka kulture u dvadeset i pet strategijskih dionica, od legislative do sociokulturnog kapitala s jasno određenim ciljevima i zadacima. Tu se ukupno nalazi 25 ciljeva i 214 zadataka. Materijal je predan na raspravu javnim i stručnim osobama, kompetentnima da o toj strategiji raspravljaju. Pomak u radu Ministarstva kulture već je vidljiv i na ovoj razini: dostupnost, otvorenost i pluralizam.

Inicijalni tekst

Budući da se sivo-crvena knjiga predstavila kao nacrt, kao poticaj kulturnom razvoju, kao inicijalni tekst za konačni dokument koji bi trebao biti tiskan kao zbornik, mnogi kulturni djelatnici upućivali su na propuste u nacrtu i predlagali vlastite ideje u stvaranju novog pogleda na razvoj hrvatske kulture uopće. Zajedničko polazište bilo je u činjenici da je danas kultura ključ razvoja svake zemlje, pa tako i Hrvatske, te da se njezina afirmacija mora shvatiti kao razvojni čimbenik društva. Mnogi su ukazivali na neprijepornu vezu između kulture, obrazovanja i znanosti (Gvozden Flego) kao veliko pitanje njezina daljeg razvitka, a u vezi s današnjim resornim razdiobama unutar državnih institucija. Istaknut je i veliki napredak u neideologičnosti strategije kao inovativni moment cijelog dokumenta (Rade Kalanj) te važnost kulturne demokratizacije, decentralizacije i demonopolizacije (Biserka Cvjetičanin), a kulturu je potrebito definirati kao razvoj, a ne potrošnju (Gvozden Flego). Na plenarnoj sjednici upućene su molbe velikog broja strukovnih udruga za većim razumijevanjem Ministarstva (Josip Bratulić, Anđelko Novaković, Paolo Sfeci, Zdravko Mihočinec) i ukazano je na veliku razliku između stanja i mogućnosti na terenu (Nansi Ivanišević).

Paralelne sjednice konferencije imale su svrhu obuhvaćanja što širega područja kulturnih aktivnosti pa se na njima raspravljalo o kulturnoj politici, umjetnosti i kulturnim industrijama, baštini, odnosima i suradnji s drugim sektorima.

Najvažnije sastavnice kulturne politike svakako su postavljanje legislative u njezinu funkciju, jačanje utjecaja struke i uređenje temeljnih određenja odnosa u kulturi. U inozemnoj praksi, izdvajanja se za kulturu iz proračuna smanjuju, a povećava se ulaganje u nju. Stoga je pozitivnom anomalijom proglašeno probijanje kvote od 1 posto u hrvatskom slučaju (Antun Vujić). Jedan je od strateških ciljeva i decentralizacija u odlučivanju, zasnovana na policentričnom razvitku, koji se temelji na hrvatskim kulturnopovijesnim regijama. Decentralizacija u odlučivanju u kulturi svakako za sobom povlači i decentralizaciju odgovornosti (Andrea Zlatar). Među bitnim odrednicama kulturnog razvitka navedeno je i umjetničko obrazovanje, koje je danas u cjelini reducirano i podcijenjeno (Vera Turković).

Što je kulturni identitet?

Niz primjedaba odnosio se na nepostojanje eksplicitnog imenovanja nacionalne kulture kao područja strateškog djelovanja (Josip Bratulić, Vladimir Maleković, Josip Kolanović), što je obrazloženo uvođenjem termina kulturni identitet kao šireg pojma. Da se stvari i danas promatraju kroz interese pojedinih skupina, bilo je vidljivo i na ovoj konferenciji. Želja za isticanjem vlastitih problema često je zasjenjivala cilj strategije uopće. Aspekt kulturne baštine, bolje rečeno, kulturnog dobra izrazito je bitan moment u kreiranju kulturnog razvitka. Spomenička baština, arhivi, knjižnice, muzeji i tradicijska kultura temeljne su odrednice u očuvanju kulturnog identiteta. Na konferenciji je istaknuta nužnost zaštite jezika, svih njegovih dijalektoloških izvedenica, na čemu je ustrajavao Josip Bratulić, predsjednik Matice hrvatske, ideja o ponovnom izdvajanju konzervatorskih službi iz djelokruga Ministarstva kulture kao zasebne i autonomne ustanove (Joško Belamarić, Ivo Maroević) te zaštita etnološke baštine (Manda Svirac).

Pitanje kulturnih odnosa većine i manjina određeno je novom otvorenošću prema multikulturalnosti i interkulturnoj komunikaciji. Međunarodna suradnja, kao možda najbitniji prepoznavajući element hrvatske pripadnosti zapadnoj civilizaciji, veže se uz jači prinos Ministarstva kulture u biranju kulturnih atašea (Naima Balić) te dugoročno planiranje međunarodne kulturne suradnje unutar, a posebice izvan institucija, kao najbitnije stavke tih odnosa uopće. Pojava globalizacije ocijenjena je pozitivnom barem u smislu spoznaja o vlastitoj vrijednosti prepoznavanjem kulturnih vrijednosti drugih (Vjeran Katunarić, Tomislav Šola).

Što se tiče međusektorske suradnje, ona se u nas tek naslućuje kao interes. Najnužnije je, čini se, učiniti pomak u koordinaciji. Turizam je potrebno istaknuti kao veliku mogućnost koja bi bila vezana uz kulturu (Matko Meštrović). Nove komunikacijske tehnologije u svojstvu kulture iskorištene su u vrlo malom postotku (Tomislav Šola).

Francuski primjeri

S druge pak strane, neovisno o umiješanosti politike u kulturu, navedeni su ne toliko davni francuski primjeri Pompidoua i Mitteranda (Boris Ljubičić). Veza politike i kulture morala bi, po mišljenju nekih sudionika, postojati kada su u pitanju veliki nacionalni projekti poput Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Istina je da se još davne 1964. Sabor obvezao izgraditi zgradu Hrvatskog državnog arhiva...

Na skupu je predstavljen projekt Ministarstva kulture Bijeli kvadrat kulture. Riječ je o projektu usklađenu s novoizglasanim zakonima koji podupiru ulaganje u kulturu i predviđaju ulagačima znatne porezne olakšice. Više o Bijelom kvadratu pročitajte na sjajnim internetskim stranicama Ministarstva kulture na adresi www.min-kulture.hr.

Ante Simonić, predsjednik saborskog Odbora za naobrazbu, kulturu i znanost, predložio je da se tri temeljne odrednice sveukupnoga hrvatskog razvitka — obrazovanje, kultura, znanost — spoje posredovanjem toga saborskog odbora jer kultura je ono što jesmo. Na skupu je najčešće bila izrečena potreba za sintezom obrazovanja, kulture i znanosti pa je utoliko čudio izostanak ministara Vladimira Strugara i Hrvoja Kraljevića.

Pri kraju skupa Vjeran Katunarić napomenuo je da Hrvatska mora imati viziju svoje kulturne budućnosti i svoju strategiju razvitka, inače bi se moglo dogoditi da nam ona dođe sa strane. »Kultura stvara za sebe, kultura proizvodi i trguje, ona informira i obrazuje i, na kraju, ona zabavlja«, rekao je Katunarić. U završnoj riječi ministra Vujića ističe se: rezultate dvodnevne rasprave treba ugraditi u postojeći Nacrt, sintetizirati jedan i drugi prinos oblikovanju strategije kulturnog razvitka Hrvatske koji će na taj način biti pojmovno još jasniji, faktografski ispravniji, potpuniji i projekcijski pouzdaniji. Izrada granskih strategijskih dokumenata i jednog operabilnijeg dokumenta koji bi trebao usmjeravati kulturni razvitak na različitim razinama, uključujući privatni i nevladin sektor koji tradicionalne interese u kulturi povezuju s novim i alternativnim te tako pridonose kulturnom bogatstvu buduće Hrvatske, mora doći što prije. Što prije, to bolje...

Dvodnevna konferencija u Trakošćanu pokazala je koliko je velik interes za kulturni razvitak ove države. Nacrt strategije dopunjiv je i nije konačan, ali je dobar temelj za boljitak kulturne Hrvatske. I sve dok bude dobrih ideja koje se u njega mogu uklopiti, ova sivo-crvena knjiga sigurno neće biti ukoričena. Barem ne na simboličkoj razini...

Marko Kružić