Saksofonske kaskade

Saksofonske kaskade

Zagrebački kvartet saksofona, Kaskade

U dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda 10. je ožujka Kaskade, svoj treći CD, promovirao Zagrebački kvartet saksofona.

Četvorica glazbenika u najboljim godinama ovih dana slave dvanaestu obljetnicu zajedničkog djelovanja. U tih dvanaest godina postigli su više nego što mnogi postignu u životnom vijeku: profesionalnošću, agilnošću, ažurnošću, entuzijazmom i smislom za suvremeni glazbeni biznis postali su jednim od najboljih ansambala te vrste u svijetu. Detalje o njihovoj karijeri i biografiji možete naći na stranicama, www.zagrebsax4.com, uredno održavanoj i redovno osvježavanoj.

No, dok osnivanje gudačkoga kvarteta ili klavirskog trija podrazumijeva postojeću brojnu i raznovrsnu literaturu, kvartet saksofona skladatelji su prihvatili tek u prvoj polovine prošlog stoljeća. Prvi autori skladbi za kvartet saksofona su Ibert, Hindemith i Glazunov.

I dok je prethodni CD ZKS-a ukazao na takvo stanje stvari glazbenim sadržajem na kojem su bile isključivo obrade djela za druga glazbala, Kaskade su posvećene izvornoj glazbi za saksofon. Na njima možemo čuti Koncert za kvartet saksofona br. 1 Slovenca Milka Lazara, Quartet for Saxophones Elliota Del Borga, Cantus fractalus našeg Srđana Dedića i Three Improvisations for Sax Quartet Phila Woodsa.

Suvremeni se autori prema saksofonu odnose kao prema klasičnom glazbalu, ali i kao prema jednom od nosilaca jazza: u skladbama Phila Woodsa i Milka Lazara nailazimo na elemente improvizacije, dok je dodir s jazzom jasan u gotovo svim djelima. I zato, kako u bilješci na omotu CD-a kaže dr. Nikša Gligo, »...sasvim je sigurno da se i od izvođača... zahtijeva neka vrsta barokne univerzalnosti. Zato skladbe na ovome CD-u podjednako apeliraju i na ljubitelje jazz-glazbe kao i na ljubitelje tzv. »ozbiljne glazbe«. Možda se tako najbolje dokazuje da su sve moguće razlike između ozbiljne i svih onih drugih glazbi danas doista postale bespredmetne. Glazba je danas možda jedna ali svakako s mnoštvom kaskada!«

Premda je od članova Zagrebačkog kvarteta saksofona u jazz-krugovima bolje poznat samo Saša Nestorović, ni jazz ostalih članova nije ukočen ni naučen; osjećaju ga i ritmički i intonativno te ga duboko poštuju. Uostalom, budući da nikad nismo čuli loš koncert Zagrebačkoga kvarteta saksofona, teško je pretpostaviti da će na CD-u ovjekovječiti svirku koja je neprimjerena žanru.

Tonski majstor Bernard Mihalić solidno je svladao — za saksofone složenu — akustiku dvorane HGZ-a. Jedini zbunjujući element Kaskada likovno je rješenje omota Ivice Propadala, koje zaziva pomisao »kako mali Ivica zamišlja velike saksofone«.

Alenka Bobinsky