Preokret u pisanju o arhitekturi

Preokret u pisanju o arhitekturi

Ni u razdobljima najsnažnijeg uzleta izdavačke djelatnosti na području arhitekture nije se pojavila kritična masa intelektualnog potencijala koja bi bila kadra producirati stručnu biblioteku koja bi na odgovarajući način prezentirala najvažnija djela arhitektonske teorije. Psefizma je stoga pravi preokret u pristupu pisanoj arhitekturi u Hrvatskoj

Arhitektura je od samih početaka vezana uz knjige. Knjige o arhitekturi precizno ocrtavaju njezinu povijest. Bilježenjem antičkog nasljeđa u Vitruvijevih Deset knjiga o arhitekturi stvoren je uzor koji je stoljećima prihvaćan kao okvir teorijskog razmatranja discipline. Renesansa je na tom temelju stvorila niz traktata koji su se strukturom i sadržajem nadahnjivali na Vitruvijevu modelu, kontinuirano razvijajući arhitektonsku teoriju, a slijedom toga i njezin stvarni formalni izraz. Alberti, Serlio i Palladio tek su najpoznatija imena u tom razvojnom nizu. Korpus arhitektonske teorije od tada je neprestano rastao, a u razdoblju moderne postao je glavnim inkubatorom novih ideja i pristupa arhitekturi. U suvremenoj je arhitekturi izdavaštvo dobilo i novu ulogu promoviranja osobnosti i trendova, formirajući istodobno javnu percepciju i arhitektonsko tržište.

Rijetkost i posebnost

Unatoč tim svjetskim trendovima knjige i publikacije o arhitekturi u Hrvatskoj oduvijek su bile rijetkost i posebnost. Izdavačka djelatnost u poslijeratnoj hrvatskoj arhitekturi započinje 1947. pokretanjem časopisa »Arhitektura«, a 1954. proširuje se izdavanjem mjesečnika »Čovjek i prostor«. Sukladno kolektivističkom duhu razdoblja ta dva izdanja pokrenuo je tadašnji Savez arhitekata Hrvatske s težnjom da se njima pokrije gotovo cjelokupno područje likovnog stvaralaštva u Hrvatskoj, od urbanizma i arhitekture do slikarstva i dizajna. Sedamdesetih godina SAH je započeo s izdavanjem stručnih priručnika, koji unatoč htijenju nisu prerasli u relevantnu stručnu biblioteku. U osamdesetim godinama »Arhitektura« i »Čovjek i prostor« afirmirali su se kao glavni prosudbeni medij tada divergentnih teorijskih kretanja. Kraj tog razdoblja dogodio se 1991. godine, kada se zbog rata gasi ukupna izdavačka djelatnost SAH-a. Ponovno pokretanje zamrlih časopisa bilo je sporo i teško. Prvi poslijeratni brojevi »Čovjeka i prostora«, izašli 1992, neredoviti su i skromno opremljeni, popunjavani isključivo ekspresivnim prikazima ratnih razaranja. Godine 1994. počinje s radom novo uredništvo koje je časopisu dalo novi format i novi sadržaj, te dvomjesečni ritam izlaženja, koji se pokazao kao model koji odgovara kako opsegu hrvatske arhitektonske produkcije, tako i tržištu koje časopis pokriva.

Pokretanje biblioteka

Izvorni prinos recentnog razdoblja sadržan je u pokretanju biblioteke Psefizma, potpuno novom segmentu izdavačke djelatnosti obnovljenog i preimenovanog Udruženja hrvatskih arhitekata. Ni u razdobljima najsnažnijeg uzleta izdavačke djelatnosti na području arhitekture nije se pojavila kritična masa intelektualnog potencijala koja bi bila kadra producirati stručnu biblioteku koja bi na odgovarajući način prezentirala najvažnija djela arhitektonske teorije. Psefizma je stoga pravi preokret u pristupu pisanoj arhitekturi u Hrvatskoj. Utemeljena 1995, prvo izdanje biblioteka je objavila potkraj 1996. Dugo razdoblje pripreme pokazalo se poslije kao prednost, jer je utrošeno na precizno definiranje formata, likovne opreme, programa i drugih elemenata, koji će poslije omogućiti brzu i redovitu pripremu novih izdanja.

Prvo izdanje biblioteke bio je pretisak Planićeva zbornika Problemi savremene arhitekture, jedne od rijetkih knjiga o arhitekturi koja je objavljena u, za hrvatsku arhitekturu izrazito plodnu, razdoblju između dva rata. Izvorno napisan u prosincu 1931, Planićev je zbornik sakupio sve relevantne arhitekte hrvatske moderne, tako da se iz knjige može iščitati profil onovremene avangarde te izvesti utemeljena i relevantna komparacija prema svjetskim zbivanjima. Promocija knjige održana je u Planićevu plavom neboderu u Bogovićevoj ulici na 65. godišnjicu njezina nastanka. Tom je prigodom na kući postavljena ploča na kojom su zabilježeni podaci o Planiću i njegovu djelu.

Motivi moderne

Nova 1997. godina prigodno je obilježena izdavanjem razglednica s motivima hrvatske moderne. Oblikovanje seta razglednica, kao i ukupne opreme biblioteke djelo je dizajnerice Morane Radanović. Nakon pretiska Planićeve knjige objavljen je i pretisak udžbenika Zdenka Strižića O stanovanju i Arhitektonsko projektiranje. Uz promociju knjige na stambenoj zgradi na Ribnjaku 36 postavljena je ploča s podacima o arhitektu Zdenku Strižiću.

Redoviti interval pripremanja novih naslova nastavljen je 1997. objavljivanjem prijevoda zbornika Ulricha Conradsa Programi i manifesti arhitekture 20. stoljeća. Conradsov izbor iz najutjecajnijih djela suvremene arhitektonske teorije posebno je relevantan u sredini u kojoj ne postoje prijevodi temeljnih teorijskih djela. Izvorno Conradsovo izdanje prošireno je i izborom hrvatskih tekstova u rasponu od Viktora Kovačića do Ivana Crnkovića, otvarajući mogućnost komparacije tuzemnih uradaka sa svjetskim dostignućima. Posebno zanimljiv dio knjige opširni su komentari i bilješke, u kojima se daje širi uvid u značenje djela pojedinaca, skupina ili pokreta. Obilježavanje važnih djela hrvatske moderne arhitekture nastavljeno je i ovom prigodom postavljanjem ploče na zgradi arhitekta Haberlea u Kordunskoj ulici, u neposrednom susjedstvu Kovačićeve crkve sv. Blaža.

Potkraj 1997. u organizaciji biblioteke održan je simpozij Arhitektonska teorija u Hrvatskoj na kojem je gostovao češki arhitekt Vladimir Šlapeta. Organiziran je i Cedric Price Weekend, dvodnevna arhitektonska radionica koju je vodio znameniti britanski avangardni arhitekt Cedric Price.

Strukovni imenik

Godine 1997. izlazi i imenik Tko je tko u hrvatskoj arhitekturi. Taj je strukovni imenik u dijelu hrvatskih arhitekata krivo shvaćen kao leksikografsko izdanje te je izazvao nezadovoljstvo nekih koji su vlastiti izostanak iz imenika tumačili kao propust izdavača.

Potkraj 1997. objavljen je i prvi CD-rom kojim je obrađeno djelo Stjepana Planića. Multimedijalni karakter CD-roma, kao i način njegove produkcije u malim serijama, čine ga iznimnim medijem za predstavljanje hrvatske arhitekture, koja, zbog ograničena tržišta, teško može objavljivati tiskane monografije čak i svojih najvažnijih i povijesno potvrđenih protagonista. Takva izdanja mogu predstaviti arhitekta, sredinu ili razdoblje na medijski kvalitetan i tržišno prihvatljiv način, te se može očekivati da će medij CD-roma u budućnosti biti sve više upotrebljavan u izdavaštvu vezanom uz arhitekturu. Godine 1998. objavljena je knjiga Sene Sekulić Gvozdanović Žena u arhitekturi, s naslovnicom Edite Schubert.

Psefizma objavljuje i knjižice posvećene velikanima hrvatske arhitekture. Na malom formatu na pedesetak stranica do sada su predstavljeni Viktor Kovačić, Edo Šen, Stjepan Podhorsky i Vjekoslav Bastl. Mala Psefizma je uz 45. godišnjicu osnivanja grupe Exat 51 objavila pregled njihovih radova koji je uredio Zvonko Maković, a izbor tekstova britanskoga teoretičara Nigela Whiteleya priređen je u povodu njegova gostovanja u Zagrebu 1999.

Tijekom 1998. i 1999. objavljena su tri prijevoda vrhunskih djela suvremene arhitektonske teorije: Corbusierova Tri humanistička načela, Majstori graditelji Petera Blakea i Arhitektura grada Alda Rossija. Tim se izdanjima nastavlja nakana započeta prijevodom Conradsova zbornika, a to je učiniti dostupnim temeljna djela suvremene arhitektonske teorije u hrvatskom prijevodu.

Primjenjiv model

Corbusierova knjiga ne pripada među njegova najpoznatija djela iz herojskog razdoblja, poput Vers une architecture kojom je zacrtao okvire arhitektonske avangarde dvadesetog stoljeća. Riječ je o novijem djelu, u kojem veliki majstor sumira desetljeća vlastitog rada u potrazi za arhitekturom koja će ideju avangarde pretvoriti u opće prihvatljiv i primjenjiv arhitektonski model. Poplava konfekcijskoga, šabloniziranog modernizma u šezdesetim i sedamdesetim godinama pokazala je nažalost da se i najsjajnije ideje u rukama površnih epigona mogu pretvoriti u vlastitu suprotnost.

Peter Blake poznat je kao jedan od prvih kritičara upravo takva epigonskog modernizma, a aglomeracija Novog Zagreba u njegovoj je interpretaciji postala paradigmom krivo implementiranih ideja modernog pokreta. U knjizi Majstori graditelji Blake je portretirao tri ključne osobnosti arhitekture dvadesetog stoljeća: Miesa van der Rohea, Franka Lloyda Wrighta i Le Corbusiera. Objašnjavajući i demistificirajući njihovo djelo pokušao je revitalizirati ideju moderne. Treća je u nizu prijevoda Arhitektura grada Alda Rossija, knjiga kojom je 1966. zacrtan novi smjer arhitektonske teorije na kraju dvadesetog stoljeća. Uvjerljivom multidisciplinarnom analizom Rossi je pokazao da je tradicionalna zamisao grada i arhitekture neraskidivo povezana osnovnim čovjekovim nagonima. No svođenjem ideje povijesnog kontinuiteta na puku slikovitost postmoderna je arhitektura osamdesetih godina, jednako kao moderna neposredno prije toga, u potpunosti iznevjerila ideje njezinih korifeja.

Hrvatska arhitektura i danas proživljava teške trenutke zahvaljujući rubnoj poziciji u ukupnim civilizacijskim kretanjima. Popunjavajući goleme rupe u teorijskom korpusu brojna izdanja Psefizme pokazala su se kao jedan od najboljih lijekova na putu njezina ozdravljenja.

Vrh suvremenih dosega

Nakon triju naslova koji su popunili rubriku Temeljna djela arhitektonske teorije dvadesetog stoljeća izašla su i tri nova naslova koja čine vrh suvremenih dosega arhitektonske teorije. Brzina oslobađanja francuskog arhitekta, filozofa i teoretičara Paula Virilija izašla 1999. otvorila je taj niz suvremenih teorijskih i filozofskih ogleda. Posebnost knjige podcrtana je dojmljivom naslovnicom umjetnika Dalibora Martinisa. Tijekom 2000. prevedene su i objavljene knjige Johna Rajchmana Konstrukcije i Bernarda Cachea Pokreti zemlje. Tim je izdanjima zaokružen uvid u noviju arhitektonsku teoriju koja, razmatrajući matematičke konstrukcije, munjevit napredak informatizacije i potpuno nove odnose prostora i vremena omogućene novim tehnologijama povezivanja i transportiranja nastoji iščitati oblik novih globalnih gradova i virtualne arhitekture koji se danas gotovo spontano razvijaju.

Usporedno s organiziranjem simpozija o baštini industrijske arhitekture u Hrvatskoj objavljena je monografija tvornice potkivačkih čavala Mustad u Karlovcu. Uz knjigu koju je uredila Mirjana Goršić objavljen je i set razglednica kojima je predstavljen taj važan segment graditeljske baštine u Hrvatskoj.

Devetnaest naslova

U pet godina postojanja biblioteka Psefizma producirala je devetnaest naslova, popunivši velike praznine u hrvatskom arhitektonskom izdavaštvu i teoriji. Energičan i beskompromisan angažman glavnog urednika biblioteke, arhitekta Krešimira Rogine i uredništva u kojem su sudjelovali Tomislav Premerl i Zvonko Maković, nije ostao bez odjeka u stručnim krugovima. Nakon previranja i podjela u Društvu arhitekata Zagreba, izazvanih najvećim dijelom nenadanim uzletom izdavačke djelatnosti, uzletom koji očigledno mnogima nije bio po volji, nakladništvo biblioteke 1998. preuzima Društvo arhitekata građevinara i geodeta Karlovca. Niz novih naslova Psefizme koji su izašli u Karlovcu pokazao je da kvalitetan rad u izdavaštvu ovisi ponajprije svega o sposobnostima i htijenjima ključnih osoba, a mnogo manje o institucionalnoj i novčanoj potpori. Nema razloga sumnjati da će jedina hrvatska biblioteka koja se sustavno bavi teorijom arhitekture nastaviti s uspješnim izlaženjem.

Ivan Mucko