Pohvala pekarima

Pohvala pekarima

Tržište kruhom našim svagdašnjim u očiglednoj je ekspanziji

Bez straha možemo reći da je izbor kruha, u našim pekarama i prodavaonicama, slobodan i pošten. Kruha ima, dobre je kvalitete i zastupljeni su različiti ukusi. Iako ima kritičara koji razlučuju slobodnu od poštene trgovine, čini se da je u nas trgovina kruhom slobodna i poštena.

Prerežite mi pola talijana!

Prije bujanja malih proizvodnih pogona često se sretao gnjecavi kruh u tri varijante: crni, bijeli i polubijeli. Te prisiljene klase bile su ponegdje još obogaćene dvama čudnim strancima francuzom i talijanom. Nekad se moglo čuti: »Molim Vas, prerežite mi pola talijana i stavite unutra tri šnite parizera.« Znanstveni novak mogao bi pomisliti da je takva narudžba izražavala mazohizam i ksenofobiju, samo kad ga ne bi podsjećala na nekadašnji studentski standard.

S dolaskom mnoštva proizvođača koji su uveli automatizirane male peći povećao se broj pekarskih artikala na tržištu. Ponuđeno obilje vrsta veće je od broja naziva koje je prosječan kupac voljan zapamtiti. Zato se događa da je slabo poznavanje nazivlja izgurano određenošću želje: kupci često pokazuju prstom dok prodavač recitira: »Kukuruzni, raženi...« Po nepisanu pravilu, najbolji odnos kvalitete i cijene ima kruha s prošaranom korom, koji se najčešće zove crni domaći. Pridjev domaći pojavljuje se kao vektor povjerenja. Zanimljivo je da su specifičnije zemljopisne odrednice veoma rijetko zastupljene (valjda su ostavljene siru). Uz cijenu reda veličine pola kilograma kruha ili više pojavljuju se peciva i kolačići. Uz krafne, štrudle i perece javlja se i neodređeni picolo, zatim pivska kifla i domaći roščić. Neki projekti već na nazivnoj razini pokazuju marketinšku nedomišljenost, primjerice danish borovnica.

Mit koji jedemo

Cijena peciva u Zagrebu veća je sto do dvjesto posto od one u manjim gradovima. Nitko ne može tvrditi da je danas kora radničkoga kruha tvrda, uz malo truda svatko može nabaviti 2f, fino i friško. Tako se u mitologiji svakodnevice, za razliku od drugih mitova koji većinom jedu nas, kruh pojavljuje kao mit koji mi jedemo. Dobar i mekan kao duša. U uvjetima urbanog otuđenja od zemlje on je mala žetvena svečanost na našem stolu. Kruh znači novac. Kruh znači zajedništvo. Kako u obitelji, tako i u razbojničkim skupinama, ljudi dijele isti kruh. Kažu da je u starom Rimu prije dvije tisuće godina bilo 329 pekara, čiji su vlasnici imali svoja tajna znanja i tajne znakove.

Kao što je moderna tehnologija omogućila bujanje ponude kvalitetnog kruha, zahvaljujući malim pivovarama uskoro ćemo na svakom uglu imati ponudu najrazličitijeg kvalitetnog piva. Dopuštam si i pitanje ispunjeno zebnjom: koja će biti sudbina naših šljivika i kotlova za proizvodnju rakije? Čini se da se u bliskoj budućnosti ne predviđa individualna, domaća proizvodnja rakije. No, živi bili pa vidjeli. Da ne kažem: Živili!

Dobrivoj Žutinić