Plitko i mlitavo

Začaran, red. Harold Ramis

Faustovska podloga o prodaji duše đavlu — ovaj put sarkastičnoj i zamamnoj đavolici (Elizabeth Hurley) koja iz mora duša za obradu odabire onu budalasta i nesnalažljiva, emocionalno nezrela mladića (Brendan Fraser), dosadan je i pomalo kičast remake. Princeza tame, doduše, čak je i simpatična, začudno i sućutna, te više vragolasta negoli uistinu zla, a bazirana je na liku Raquel Welchina smrtna grijeha Požude iz originala — ona je moderna Eva — poznato muško iskušenje i pradavni uzrok njegova pada od milosti Božje.

No zabavnu komediju Stanleya Donena iz 1967. godine mediokritetnom režijom i razvodnjenim scenarijem (naročito u središnjem dijelu ostvarivanja sedam želja koje su zapravo surogat prethodnikovih sedam smrtnih grijeha) Harold Ramis uspio je pretvoriti u mlitavu, mlaku i plitku, iako dobrohotnu zabavu za obiteljske matineje. Beživotno djelo oslanja se ponajprije na majstorsku šminku (mijenjanje izgleda glavnoga glumca od španjolskog narkodilera preko hipersenzitiva i uglađena književnika do poznata košarkaša), seksi izgled Elizabeth Hurley koja je u punom sjaju prošetala sve one vrhunske kreacije, te šarmantan nastup Brendana Frasera, koji se isprofilirao kao jedan od najpouzdanijih mladih lako-komičara. No sve to nije dovoljno da seriju više-manje nabacanih scena obrati u koherentnu cjelinu.

Stoga neminovan happy end, s porukom da treba biti oprezan sa željama, funkcionira isuviše napadno programatski i didaktično.

Katarina Marić