Nova generacija arhitekata

Nova generacija arhitekata

Arhitektonski objekt nalazi se u određenoj okolini i ne može biti ravnodušan prema njoj. Dakle, pored duha vremena mora u sebi otjeloviti i duh mjesta

Neno Kezić rođen je u Splitu 1965. Na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1988. Danas je jedan od najuspješnijih arhitekata mlađe generacije koji se bave interijerima te su mu dodijeljene dvije nagrade Bernardo Bernardi, 1991. i 1998. godine. U Splitu vodi svoj arhitektonski biro Arhipolis od 1990.

Neki od izvedenih projekata: Zgrada VICKO 2000 u Splitu, Stambena zgrada Zenta u Splitu, Stambena kuća Bucal u Splitu (1998/99), Split Ship Management Headquarters (1998), Kavana Nautilus u Splitu (1995), Frizerski salon Sputnik (1995).

Dobitnik ste dviju godišnjih nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata Bernardo Bernardi za najbolji interijer u 1991. i 1998. godini, za Brodomerkurove poslovnice i Split Ship Management Headquarters? Što za vas znače te nagrade?

— Kao i u svakoj profesiji, nagrada dodijeljena od kolega znači veliko priznanje. Kolege arhitekti najbolje znaju koji je i koliko bolan proces od ideje i papirnate arhitekture do realizacije u stvarnom prostoru, te su zbog toga ove nagrade još vrednije.

S druge strane nagrade dodijeljene kolegama u meni izazivaju pozitivnu zavist te su mi motiv da radim što bolje, odnosno neka su vrsta inspiracije.

Osim originalnoga pristupa svakom projektu, veliku pozornost posvećujete i okolini projekta, kao kod stambene kuće Bucal u Splitu, gdje ste slijedeći kontekst zatečene arhitekture uspjeli u velikoj mjeri osvježiti i naglasiti projekt razlikovanjem južne i sjeverne strane zgrade.

— Arhitektonski objekt nalazi se u određenoj okolini i ne može biti ravnodušan prema njoj. Dakle, pored duha vremena mora u sebi otjeloviti i duh mjesta. Kod kuće Bucal taj odgovor na okolinu i urbani kontekst materijalizirao se u dva volumena koja se međusobno preklapaju i koja su tretirana oblikovno na dva različita načina.

Što mislite o ponudi developera iz Sjedinjenih Država za preuređenje splitske rive i općenito o ideji takve vrste stranog ulaganja u Hrvatskoj?

— Ne bih razlikovao strane od domaćih developera. Moje je iskustvo da domaći znaju kako se posao radi, razlika je samo u novcu kojim barataju i vezano s tim opsegom zahvata.

Načelno, za bilo koji pothvat smatram, prisjećajući se riječi prof. Nevena Šegvića, da se graditi može uvijek, a da je osnovno pitanje kako, uz uvjet da se već prije definiralo što i koliko.

Koji su uzori/arhitekti na vas najviše djelovali u stvaranju vaše sintakse i arhitektonskog jezika?

— Neizostavno se mora spomenuti zagrebačka škola, koja me profilirala na način da arhitekturu gledam kao integraciju programa/funkcije i forme te iskrenosti prema konstrukciji kao elementu generiranja arhitekture.

Dakako da suvremene tendencije, kako u arhitekturi kao materijalnom okviru za pretpostavljene scenarije, tako i u poimanju arhitektonskoga projektiranja kao kontinuirana procesa imaju na mene određeni utjecaj.

Vratimo se na čas vašem projektu interijera za Split Ship Managment Headquarters. Koji je bio vaš moto ili ideja vodilja za oblikovanje tog prostora i posebno rješenja središnje dvorane za projekcije?

— Pored zahtjeva klijenta da uredski prostori budu definirani kao landscape offices, ideja je centralnog prostora bila da on ne bude samo prostor komunikacije, nego prostor s vlastitim identitetom. U skladu s tim nastala je ideja lebdećeg volumena dvorane za projekcije brodskih krivulja koji je artikulirao prostor, dinamizirao ga i dao mu identitet.

Vezani ste uz Split, većina je vaših ostvarenih projekata u tom gradu. Kako vidite utjecaj vaše generacije arhitekata na razvoj i izgled Splita?

— Splet okolnosti i tranzicija dovele su moju generaciju u situaciju da relativno rano dođemo do prvih realizacija u Splitu. Našli smo se na brisanu prostoru između velikih biroa na zalasku i nepostojanja njihovih zamjena. Jedini je izlaz bio vlastiti angažman, koji je podrazumijevao i rizik neuspjeha.

No, usprkos svemu mislim da smo neke stvari promijenili na mnogim razinama, nadam se na bolje.

Čini mi se da je vaš projekt za frizerski salon Sputnik najviše ekspresionistički. Što vas je nadahnulo za ovakvo rješenje interijera?

— Čim sam ušao u postojeći prostor malog tlocrta i velike visine, znao sam što treba napraviti. Tako da je i sam interijer ekspresija mojeg doživljaja prostora u koji je implementiran i mojeg poimanja pitanja što frizerski salon želi biti. Ovdje moram napomenuti i razumijevanje klijenata, koji su prihvatili ovu, za normalne okolnosti, otkačenu ideju.

Kakvo je vaše stajalište prema odnosu osnovne ideje i realizacije projekta? Jednom ste rekli da vam je za uspješno prostorno oblikovanje najvažnija ideja te da projekt može biti uspješan i bez uporabe najskupljeg materijala.

— I dalje imam to stajalište. Naime, popravljanje projekta krcanjem neprimjerenim i skupim materijalom redovito ne donosi ništa osim troška za klijenta.

Svoje kuće nastojim projektirati racionalno i ekonomično, uz istodobno poštivanje vlastitih načela i stajališta o arhitekturi. Katkad je to zaista teško, tako da se radost stvaranja pretvara u muke stvaranja. No osjećaj kada se dizalice demontiraju i kada kuća uspostavi dijalog s vremenom i mjestom kompenzira sve probleme u prethodnim fazama projektiranja.

Iva Brezovečki-Biđin