Kultura, razvoj i globalni svijet

Kultura, razvoj i globalni svijet

Rade Kalanj, Ideje i djelovanje, Ogledi o kulturnim promjenama i razvoju, naklada Hrvatsko sociološko društvo i Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 2000.

Što je čovjek u beskraju, davno je Pascalovo pitanje, postavljeno nakon renesansnog samoosvješćivanja pojedinca. Što je intelektualna samorefleksija takva pojedinca u svom ljudskom okolišu, čini se da je ponajprije pitanje čovjeka 20. stoljeća, suočena s raznim tipovima »totalne« društvene organizacije. Što je pak takovrsna intelektualna samorefleksija u doba mogućnosti tehničke reprodukcije znakovnih fenomena, daljnja je stvaralačka »nevolja« tako zapitana ljudskog uma. Što je, na kraju proizvoljne ljestvice ovako postavljenih »pitanja«, čovjek, intelektualac, umjetnik u doba znakovne revolucije, to je danas moguće postaviti koliko unutar samorefleksije »stvaralačkog mislećeg uma« toliko i unutar granica razmišljanja o tomu, kakav je naš svijet, kakva je »koordinacija« njegovih pojedinaca, njegovih društava, njegova načina komuniciranja i proizvođenja, njegova odnosa prema svome Tvorcu, ukoliko se taj odnos nije posve zamutio u svim mogućim sekulariziranim znanjima.

Razlog je to s kojega današnjeg intelektualnog, kulturnog, umjetničkog tumača svijeta mora ponajprije zanimati pitanje svoga vlastitog profila u doba »promjene i razvoja«. Pa premda se u Kalanjovoj knjizi analitika ne ograničuje samo na taj, misaono usredišten antropološki tip, on mu ipak stoji nekako na početku. Ne bez osobnih autorskih razloga. Rade Kalanj ide u vodeće hrvatske sociologe kulture, koji pri opisivanju modela, njihove koordinacije i eventualne izloženosti povijesnim mijenama, nisu nikada ispuštali iz vida status, profil i izglede intelektualca, pa i hrvatskog intelektualca svoga doba. Stoga se i u njegovoj najnovijoj knjizi, uza sve mnoštvo analiziranih problema naše suvremenosti, posebno ističe to pitanje o ustroju suvremena proizvoditelja misaonih dobara, tj. znalca, umjetnika, sveznadara, nekakvog novog Fausta koji bi htio »doprijeti do pred sva pitanja«, ili tek o sebi samome skromno upitana svakodnevnog »tihog filozofa«.

Ideje i djelovanje knjiga su sastavljena od deset studija, izrađenih u okviru znanstvenog projekta Zavoda za sociologiju Filozofskog fakulteta, »Socijalnoekološki i modernizacijski procesi u Hrvatskoj«. Svih se tih deset studija kreće — osim oko spomenute individualnoantropološke problematike — oko središnjih poticaja svakom današnjem razglabanju o društvovnim osnovama svijeta: oko globalizacije, fenomena informatičke ere, tržišta i društvene moći. No svaka se od njih usredotočuje na specifične suodnose pojedinih korelacijskih polja. Reklo bi se, Kalanj izabire središnji odnos, važan u dotičnoj heurističkoj prigodi, uspostavlja njegov arhetip, pridodaje nekoliko profiliranih stajališta izgrađenih u kakvu specijalističkom znanju, da bi na kraju, svakako sa skepsom ili kakvim drugim blagim afektivnim stavom, naznačio nešto poput zaključka. Primjerice, u studiji Intelektualci i politička klasa, slijedom ocrtana »algoritma«, Kalanj se ponajprije »vraća izvoru«: nekoć znamenitoj knjizi Juliena Bendaa iz 1927. (1946) godine Izdaja intelektualca, baš kao što se u prvoj studiji, Pismenost i djelovanje, bio »vratio« svetom Ambroziju i Augustinu. To »vraćanje« služi utemeljenju moderno postavljena problema. Nakon Bendinih ukratko rekapituliranih stavova, Kalanj govori o modernoj »upotrebi uma«, a on se, intelekt, već prethodno bio oblikovao u tri smjera: kao profesionalni intelektualac (sveznadar za opću porabu, tipa Sartre), kao specifičan intelektualac (stručnjak za pojedino područje, ekspert tipa Oppenheimer), te anonimni intelektualac, obrazovana osoba dakle, korisna i uporabljiva pri opsluživanju globalnih trendova. Takve »čiste tipove« u fenomenološkom smislu autor sučeljuje recentnim i suvremenim tijekovima globaliziranih društava, u kojima pokretnu snagu igraju upravo tekovine informatičke revolucije, globalizacija tržišta, nipošto na kraju sve jače izražena »politička moć«. Ona »moć« dakle, koja se manifestira voljom aktanata i aktera da ovladaju procesima »razvoja i promjena« te, možda, uspostave temelje kakvoj novoj civilizaciji.

Koncepcijama kulture i civilizacije, te njihovu današnjem oblikovanju i razumijevanju, Kalanj posvećuje veći dio knjige. Uopće, svih deset studija toliko je »nabijeno« znanjem, oštrim razlučnicama, mnoštvom podataka iz najsuvremenijih kulturoloških, politoloških, antropoloških, semioloških i dakako poglavito socioloških djela, da svaka za sebe predstavlja sustav istraživanja, nekakav »mikrosustav« unutar sustavnih odrednica što ih semantiziraju nazivi, slijedom Kalanjovih poglavlja: Pismenost i djelovanje, Kultura i moć, Globalizacija, civilizacija i moć, Kultura razvoja, Država i kultura, Intelektualci i politička klasa, Kraj ideologije ili »velika priča« o kraju »velikih priča«, Mijene i konjunkture konzervativizma, Moć i nemoć ljudskih prava, Postmodernost i kaos. Već je iz ovih imena i njima pripadnih aktualnih pojmova moguće zaključiti, da je hrvatska kulturološka misao dobila knjigu bogatu sadržajima, resko strogu prema svakoj vrsti redukcionizma, blago otvorenu prema »modernosti koja traje«, i pomalo žalosnu glede činjenice, da smo u općoj, globalnoj informatizaciji mnogo toga izgubili. Navest ću samo jednu Kalanjevu rečenicu, koja se tiče »virtualne zbilje« kao prave, a na tragu J. Baudrillarda (str. 50): »Tamo gdje znakovi zauzimaju mjesto realnosti, gdje kulturnom sferom dominira njihova razmjena i cirkulacija, sve je više informacija a sve manje mišljenja.« Bez ikakva straha da će me tko proglasiti konzervativcem, i sam u svom djelatnom okružju vidim posljedice semiotičke globalizacije.

Ante Stamać