Događanja u Matici hrvatskoj

Odjel za povijest umjetnosti, arheologiju, etnologiju i arhitekturu u suradnji s Klubom Hrvatskog etnološkog društva organizirali su 6. ožujka predavanje The Warrior as a Manly Ideal: Historical and Contemporary Perspectives. Predavanje na engleskom jeziku održao je Sanimir Rešić, Hrvat koji već niz godina živi u Švedskoj, gdje je diplomirao povijest na Sveučilištu u Lundu te doktorirao s temom American Warriors in Vietnam: Warrior Valeus and the Myth of the War Experience During the Vietnam War 1965-1973.

U predavanju osvrnuo se na ulogu ratnika u povijesti. Od samih početaka ratnici su heroizirani, oni su proizvodili mitove. O tome svjedoči i umjetnost kojoj su ratnici i borbe oduvijek bili omiljeni motivi (na primjer grčke vaze). Za mlada muškarca biti ratnik oduvijek je bio dokaz muškosti. Dr. Sanimir Rešić danas radi kao predavač na Odsjeku za slavistiku Sveučilišta u Lundu. Njegov je doktorat proglašen najboljim švedskim doktoratom te godine.

Antonija Vranić

Zanimljive tanajske ploče

Odjel za psihološku medicinu, etnopsihologiju i antropologiju organizirao je 7. ožujka u palači Matice hrvatske predavanje o temi Tanais — susret civilizacija (etnogeneza Hrvata : između znanosti i ideologije). Predavač je bio Ivan Biondić, dopredsjednik Znanstvenog društva za proučavanje podrijetla Hrvata.

Posljednjih desetak godina objavljeno je mnogo knjiga koje se bave problemom etnogeneze Hrvata. Sve više se može čuti teza o njihovu iranskom podrijetlu, čime isključivo slavenski korijeni Hrvata postaju upitni.

Izlaskom na vidjelo tzv. tanajskih ploča, nađenih u naseobini Tanais na obalama Azovskog mora, gdje su u antičko doba živjela indovedska plemena, ta je teza ponovno oživjela.

Ploče su nađene u 19. stoljeću i pohranjene u petrogradski Ermitraž, te im je tek odnedavno omogućen pristup.

Na tim pločama iz 2/3. stoljeća pisanim grčkim jezikom prvi se put spominje ime Hrvata, i to u obliku Horoathohos/Horovathos. To otkriće mnogošto mijenja. Dosadašnja etnogeneza Hrvata prema Biondiću zasnivala se na jeziku, a jezik je varijabilan. Teorija nije nailazila na odobravanja jer se njome rušilo slavensko jedinstvo.

No u najnovije vrijeme ona se potkrepljuje genetikom, odnosno izradom hrvatskoga genotipa, u kojem je čak 45 posto autohtonog, 10 posto prakeltskog, 29 posto baltoslavenskog, 15 posto mediteranskog, a 2 posto otpada na ostale skupine. Tako se prema biogenetičarima većina Hrvata biokemijsko-genetski razlikuje od istočnoeuropskih Slavena, a postoje i bioindikatori predslavenske geneze.

Moglo bi se zaključiti da su Hrvati tek jezikom postali Slaveni.

Antonija Vranić