Boja — vizualna energija

Boja — vizualna energija

Galerija Matice hrvatske, Zagreb, veljača-ožujak 2001.

Unutar uvijek istog sklopa i jednake tematske promišljenosti, ali ponovno i drukčije strukturira se i dograđuje vizualni sklop svake slike. Koliko god da je platnâ, svako se iznova razrađuje, jednakim tretmanom boje i tehnikom stvaraju se novi motivi i novi doživljaj istoga.

Takvim se slikarstvom predstavio Vladimir Bašić u Galeriji Matice hrvatske. Njegove slike, tradicionalno nakon duljeg vremena življenja u privatnosti atelijera, izašle su na vidjelo javnosti. Rijetka izlagačka djelatnost iznjedrila je stanovitu povezanost slikarskih mijena Bašićeva slikarstva. Koristeći svojevrsni poentilizam i tako se odričući čitkosti prizora, stvarajući efekte nemirne površine, okreće se kolažu i nastavlja tim slijedom strukturirajući i uznemirujući površinu slike.

Organičnošću i snagom boje, ponegdje jasnije, ponegdje slabije, Bašić grupira jasne, vizualno odvojene plohe, a pomoću tehnike kolaža taktilno opredmećene siluete ljudskih likova. Vrlo stiliziranim formama uglatih obrisa naslućuju se figure svedene na znak, na razinu priziva. Boja na njegovim slikama ima svoje glavno svojstvo, ona je »katalizator i prijenosnik svih mentalnih i vizualnih energija, nositelj svih likovnih preobrazbi«, kako je to istaknula Višnja Slavica Gabout u predgovoru kataloga. Boja tvori uznemireni rukopis, nemirne površine i doživljaj jake ekspresivnosti. Tako se Bašić nekada priklanjao i tonskoj monokromiji te akromiji, pa su se pojavljivale i crno-bijele slike.

Uhvaćeni i privučeni, krećući se prema i od slike, doživljavamo svojevrsnu igru kaleidoskopa. Stvaraju se tako dojmljiva i enigmatska suzvučja i suodnosi. Promatranje podrazumijeva zaustavljanje oka te definiranje i odgonetavanje prepoznatljivih oblika. Kako sama boja, tako i kolažne obojene plohe upotpunjuju i potpomažu tom odgonetavanju. Ono što je jasno i očigledno organičnost je boje naspram oštro rezanih kolažnih slojeva koji se opredmećuju u čudnovatu i začudnu igru silueta. Pored svoje taktilne asocijacije kolažni slojevi na svakoj su slici razdvojeni i vizualno od plohe, redovito su ili svjetliji ili tamniji od pozadine, koja se tretira kao jedinstvena koloristička cjelina, premda i ona sama igra svoju igru kolažnih obojenih slojeva.

Vladimir Bašić takvim slikarstvom stvara mističnu, zagušenu atmosferu, začudno intimnu. Njegove siluete žive u čudno nedefiniranu prostoru unutarnjega duhovnog stanja. To su slike mentalnog stanja, slojevi duše preneseni na plohu slike, odnosno materijalizirani u superponiranju obojenih kolažnih struktura.

Rašeljka Bilić