Bob Marley

Bob Marley

Povodom dvadesete godišnjice smrti

U svibnju ove godine navršit će se dvadeset godina od smrti najveće i nikad dosegnute veličine reggae-glazbe, jednoga, jedinstvenog i nezamjenljivog — Boba Marleyja. Život koji je završio okrutnom pobjedom neizlječivoga raka 11. svibnja 1981. u Miamiju na Floridi ostavio je neizbrisiv trag na generacije reggae- i rock-glazbenika. Mnogima, tako i meni, prvi susret s majstorom zbio se pogledom na omotnicu albuma Catch a Fire, prvoga za veliku diskografsku tvrtku Island Records, davne 1973.

Tada neizlječivo na hitovima Marca Bolana i T. Rexa, ugledao sam Marleyja kako povlači dim iz goleme ručno smotane cigarete, pomislivši kako na Jamajci još puše cigarete bez filtra. Nalet reggae-glazbe i filozofija za nas potpuno nova i s drugoga planeta, tako daleka od društva s jednom televizijom, jednom radijskom emisijom i svime po jednim, uključujući odmake kao što su tršćanski šoping, švercane ploče, novine na engleskom i Švabice na moru, na mnoge je imala šokantno djelovanje. Meni osobno pomogla je da nikad ne zavolim najgoru rock-izmišljotinu zvanu simfo-rock i na taj način premostim jaz do punk-eksplozije. Usput, spoznavši kako Marley na omotnici uvlači oblak dima marihuane i shvativši da njihova rastafarijanska filozofija obožavanja Hailea Selasija, tradicionalnog pušenja marihuane, poput ispijanja bevande u Dalmaciji ili gemišta u Zagorju, pripada u popratne pojave što djeluju na stvaratelje glazbe — reggae sam počeo pratiti pozorno.

Tako sam, za početak, otkrio da je Bob Marley pravim imenom Robert Nesta Marley, rođen 6. veljače 1945. godine u St. Annsu na Jamajci, te da je uz njega grupa The Wailers, originalno sa šest članova od kojih vrijedi upamtiti Bunnya Wailera i genijalnoga Petera Tosha. Od 1963. do 1966. imali su dvadesetak lokalnih jamajkanskih hitova, izvodeći i snimajući u najrazličitijim stilovima, od soula i doo-wopa, do ska-glazbe i rude-boy stila koji je proizveo nastanak rocksteady-pravca. Početkom 1966. Marley je u braku s Ritom Anderson, pjevačicom Soulettesa, poslije I-Threesa, te počinje snimati za Dannyja Simsa, menedžera Johnnyja Nasha, u svijetu poznatog po hitu Stir it Up, pjesmi Boba Marleyja s kojom je 1972. godine imao hit u Americi.

Radeći s Leejem Scratchom Perryjem potkraj šezdesetih, Marley i ekipa postaju ozbiljan bend s naznakama budućnosti u svjetskim razmjerima. Zapazio ih je tadašnji vlasnik Island Recordsa Chris Blackwell, inače podrijetlom s Jamajke. Po objavljivanju albuma Catch a Fire nastupaju kao predgrupa Brucea Springsteena, objavljuju album Burning i tada Eric Clapton snima Marleyjevu pjesmu I Shot a Sheriff. Ostalo je manje više poznata povijest popularne glazbe.

Na prve znake velikog uspjeha grupu napuštaju Tosh i Livingston, a Lindo odlazi u Taj Mahal. Pored Rite Marley u I-Threes vokal je Marcie Griffiths, usješna i kao solo pjevačica. Godina 1975. doba je potpunog uspjeha, Marley objavljuje album Natty Dread i prvi veliki hit u Velikoj Britaniji, autobiografsku pjesmu No Woman No Cry. Albumi Exodus i Kaya sjajno su su prodavali, a Marley postaje politička figura i simbol borbe trećeg svijeta. Albumi Survival i Zimbabve iznimno su uspješni u Africi, a u ljeto 1980. godine Marley u Zimbabveu svira ispred četrdeset tisuća ljudi. Prema službenim podacima Island Recordsa, do Marleyeve smrti grupa je diljem svijeta prodala albuma u vrijednosti blizu ondašnjih dvjesto milijuna dolara. Taj podatak u razmjerima reggae-glazbe gotovo je nevjerojatan.

Priča koja je utjecala na mnoge glazbenike, primjerice The Clash, i to izvan svih pomodnih trendova, nije završena. Marleyjeva djeca, posebno Ziggy Marley, pravim imenom Stephen, sa svojim bendom The Melody Makers doživljava internacionalni uspjeh. Ziggyjev album Conscious Party u produkciji dijela grupe Talking Heads potvrda je da jabuka ne pada daleko od stabla, u ovom slučaju karizmatičnog izvođača, sjajnog pjevača i genijalnog skladatelja Boba Marleya.

Aleksandar Kostadinov