ARHITEKTONSKI GLOBUS

London otkrio Häringa

Tijekom siječnja i veljače u izložbenom prostoru RIBA-e londonskoj arhitektonskoj publici predstavljen je rad Huga Häringa (1882-1958), ključne figure za razvoj modernizma u Njemačkoj. Iako nije mnogo gradio, pisanjem i teoretskim promišljanjem presudno je utjecao na razvoj organičke arhitekture koja je imala brojne sljedbenike, zahvaljujući i realizacijama Häringova kolege i prijatelja Hansa Sharouna.

Bio je uvjerenja da se arhitekturi ne smije nametati unaprijed stvorena ideja, nego da ona treba polaziti od karakteristika mjesta i uvjeta kojima je namijenjena. Takvo stajalište pridavalo je više važnosti procesu negoli konačnom proizvodu i ekspresiji programa negoli osobnom umjetničkom izričaju arhitekta.

Manje je poznato da se po dolasku u Berlin oko 1920. sprijateljio i godinu-dvije dijelio ured s velikim Miesom, s kojim je osnovao i organizaciju The Ring u koju su bili uključeni svi poznatiji njemački modernisti, a Häring je bio tajnik sa zadaćom organiziranja izložbi i publikacija u kojima je pisao o temama suvremene arhitekture.

Iako su obojica dijelili uvjerenje da put prema naprijed za arhitekturu leži u povratku na osnovne principe, izvori na kojima su se napajali bili su posve različiti. Miesovo zaleđe bio je neoklasicizam Behrensa i Schinkela, a Häring se nastavljao na planera kontekstualista Theodora Fishera i teoretičara urbanizma Camilla Sittea i europske nacionalromantičare. Stoga su i njihovi pristupi figurirali kao dva antipoda, a tadašnja dilema, da li arhitekturu zasnivati na ponovljivim tipološkim obrascima ili je njezina esencija u jedinstvenosti svake građevine posvećene konkretnom programu i lokaciji, na stanovit način prisutna je i danas.

Argentinska metropola angažirala je poznatoga španjolskog arhitekta i inženjera Santiaga Calatravu za dizajn novog 106 metara duga i 39 metara visoka mosta, koji će se graditi u predjelu Puerto Madero. Most koji su Argentinci već nazvali Obelisk 21. stoljeća u potpunosti će financirati hotelska grupacija Hilton, a izgradnja će stajati osam milijuna dolara. Iako će godišnje održavanje iznositi oko tristo tisuća dolara, vlada očekuje da će taj iznos lako pokriti prihodi od turista koje će privući atraktivnost Calatravina dizajna.

I dok je novi most u Buenos Airesu intrigantan za Calatravu kao njegova prva realizacija u Južnoj Americi, još izazovnijim čini se zadatak gradnje novog mosta u Veneciji, čije se otvaranje očekuje sljedeće godine. Nakon dvogodišnje žučne rasprave o tome treba li Veneciji četvrti most preko Canala Grande, gradske vlasti odlučile su započeti proces gradnje izborom Calatrave za projektanta. Novi most povezivat će četvrti Santa Chiara i Santa Lucia, a njegova vrijednost procjenjuje se na 10,5 milijardi lira. Lagan i elegantan luk mosta radijusa 180 metara izdizat će se nad kanalom od 5,8 do 9,3 metara, a pod će se izvesti od armiranoga stakla s osvjetljenjem cijele konstrukcije odozdo.

Asplundova Skandia pred rušenjem

Da diktat prizemnoga profiterstva nad arhitektonskom baštinom nije specifikum naših prostora, svjedoči i recentni slučaj znamenite Asplundove kinodvorane Skandia, koja je predviđena za rušenje. Podignuta 1921. u Asplundovu ambivalentnom izričaju mješavine klasicizma i protomodernizma, Skandia je jedan od najstarijih ali i najekspresivnijih primjera tipologije na prijelazu između klasičnoga teatra i suvremenijeg kinematografa, čiji koloristički nadrealni interijer Simo Paavilainen opisuje riječima:

»U zelenom okruženju stoji svjetlećebijela građevina s vijencem i ulazima od crvenog baršuna — bijela zgrada u dubokozelenom prostoru. Posjetitelj je u uvjerenju da ulazi u građevinu, ali unutra nalazi mjesec i dubokoplavi nebeski svod.«

Bijele svjetleće kugle što su visjele sa stropa auditorija davno su uklonjene, ali su spremljene kao i ostali poskidani elementi originalnog dizajna. I umjesto da švedski hram kinematografije vrate u izvorno stanje, vlasnici su ga prošloga ljeta zatvorili, a sada ga žele transformirati u profitabilniji ugostiteljsko-trgovački centar. Kako se prema švedskom zakonu vlasnika pita dali je suglasan da se njegovo vlasništvo stavi na listu zaštićenih spomenika kulture, u javnosti je pokrenuta snažna kampanja prema vladi za očuvanjem Asplundova remek-djela i njegovo pretvaranje u internacionalni filmski centar. Svi koji se žele priključiti prosvjedima mogu o akciji više doznati na adresama: furbergŽalgonet.se ili karin.winterŽarkitekturmuseet.se pri Muzeju arhitekture u Stockholmu.

www.mecanoo.nl

Poznata nizozemska arhitektonska grupa Mecanoo, čija se izložba pod naslovom Mecanoo, composition, contrast and complaxity mogla razgledati do kraja veljače u Nizozemskom arhitektonskom institutu u Rotterdamu, nedavno je lansirala i svoj novi website, koji je prema ocjenama znalaca jedan od najstimulativnijih primjera koji se mogu naći na mreži. Uz to što suptilno uvodi i element zvuka, vizualno atraktivna stranica plijeni jednostavnim i kreativnim načinom aranžiranja informacije uz dominaciju tamnoplave boje, zastupljene u većini ostvarenja grupe Mecanoo.

Uz standardne informacije o grupi i njezinim članovima, press-materijalu i sl. stranica pruža inovacije u pogledu brižljiva dizajna koji se koristi širokim izborom medija, između ostalog i glasom Francine Houben, suosnivačice grupe, koja govori o njihovu najpoznatijem ostvarenju, knjižnici u Delftu.

Središnje mjesto pripada bogato dokumentiranu prikazu (tekst, nacrti, 3D perspektive) recentnih ostvarenja, a pri dnu stranice pravčasti je dijagram po kojem klizi njihov poznati logo — figura ronioca, otvarajući ostale projekte iz različitih aspekata njihova djelovanja — od arhitekture i interijera do urbanizma i prostornog planiranja. Grupa Mecanoo u petnaest godina prakse dizajnirala je oko 220 projekata iznimno široka tipološkog raspona, među kojima su hoteli, laboratoriji, sveučilišta, obiteljske i višestambene zgrade, poslovne građevine, parkovi pa čak i cijela naselja.