Ambiciozni pokušaj

Traffic, red. Steven Soderbergh

Film Traffic zasniva se na britanskoj televizijskoj seriji Traffic iz 1989, koja je tematizirala problem droge, prateći njezin put i utjecaj od mjesta proizvodnje (Pakistan) do odredišta (Velika Britanija). Scenarij filma, u kojem je Pakistan zamijenjen Meksikom, a Velika Britanija Sjedinjenim Državama, potpisuje Stephen Gaghan, jedan od scenarista američke televizijske serije Njujorški plavci. Nasljeđe televizijskog serijala najuočljivija je osobina filma, a ujedno i njegova najveća slabost.

Film isprepleće tri priče, koje, svaka iz svojega kuta, govore o trgovini drogom. U prvoj predsjednikov opunomoćenik Robert Wakefield (Michael Douglas) kreće u naivnu borbu protiv droge, istodobno otkrivajući da je njegova maloljetna kći Caroline (Erika Christensen) ovisnica. Druga priča smještena je u Meksiko i govori o prekaljenom policajcu Javieru Rodriguezu (Benicio Del Toro), koji se upušta u opasnu igru međukartelnih sukoba, s namjerom da ih izigra i uništi. Treća priča govori o supruzi američkog narkobossa (Catherine Zeta-Jones), koja se, nakon njegova uhićenja, suočava s financijskim problemima i prijetnjama. Tu je još niz drugih likova — policajci, vojnici, advokati, političari, ovisnici, veliki i mali dileri — svi na neki način povezani s drogom.

Riječ je o ambicioznom pokušaju da se tijekom 150 minuta obuhvati čitav jedan prometni sustav, sa svim glavnim, sporednim i slijepim cestama, različitim prometalima i regulacijskim sustavom. Naslov sugerira da je u filmu riječ upravo o tom prometu droge, a da su likovi zahvaćeni njime — sporedni. No, premda se među mnoštvom likova jasno razabiru oni važniji, scenarist ih tretira jednako sporedno, ne baveći se njihovom motivacijom ništa više nego kad su u pitanju manje važni likovi. Film se stoga doima poput proširene epizode televizijske serije, u kojoj nam likovi nisu posve jasni, jer smo propustili nekoliko prethodnih epizoda. Od gledatelja se očekuje da likove i njihove postupke prihvati onakve kakvi jesu; policajca Rodrigueza moramo prihvatiti kao nepokolebljiva poštenjaka koji se svim sredstvima bori za pobjedu dobra, Caroline kao tinejdžerku koja, mučena nekim bijesom, od dokone vikend-narkomanke postaje narkoprostitutka, a Helenu Ayalu kao ženu koja jučer nije znala čime joj se muž bavi, a danas je igračica koja unajmljuje ubojice i pregovara s meksičkim narkobossovima. Za razliku od glavnih, sporedni su likovi mnogo uvjerljiviji, jer njihova filmska motivacija odgovara opsegu uloga.

Redatelj Steven Soderbergh film je snimio kamerom iz ruke, no time ipak nije uspio postići dokumentarističku uvjerljivost. Isto tako, izrazita slikovna stilizacija (svaka priča snimljena je u drukčijem vizualnom stilu) nije mu pomogla da filmu prida dojmljivost koja izostaje na razini scenarija. Ipak, treba priznati da se u vođenju mnoštva likova i rukavaca prilično dobro snašao, u čemu sigurno određenu zaslugu ima montažer Stephen Mirrione.

Sve u svemu, Traffic je šminkerski upakirana hladna cjelina koja samo u detaljima uspijeva biti zanimljiva i uvjerljiva.

Jelena Paljan