Zaboravljeni futuristi

Ruski futurizam i David Burljuk, Otac ruskog futurizma, Von der Heydt Museum, Wuppertal 17. rujna-26. studenoga 2000.

Zahvaljujući dobroj suradnji Von der Heydt Museuma i Državnog muzeja iz Sankt Petersburga održana je u Wuppertalu izložba do sada još neizlaganih djela ruskih futurista. Više od šezdeset godina bila su pohranjena u depou tog muzeja. Stotinu i pedeset slika, skulptura, grafika i objekata trideset i četiri umjetnika, među njima i djela njemačkoj i europskoj publici poznatih umjetnika Pawela Filonova, Natalije Gončarove i Kazimira Maljeviča. Za razliku od vrlo dobro poznatih talijanskih, ruski futuristi poznati su samo uskom krugu stručnjaka, a i njima samo na temelju relativno ograničena materijala. Težište izložbe bilo je na tridesetak slika Davida Burljuka (1882-1967).

David Davidovič Burljuk rođen je u pokrajini Harkov (1882) u Ukrajini. Jedan od prijatelja mu je i Vladimir Majakovski. Kandinskog je upoznao još u Rusiji. Ponovno se susreću u Njemačkoj, gdje Burljuk sudjeluje na izložbi Neue Künstlervereinigung1910. David Burljuk bio je münchenski đak — studira i kod poznatog slovenskog pedagoga i umjetnika Ažbea (kod kojeg je učio i Josip Račić). Poznanstvo s Kandinskim mu očito koristi: izlaže zajedno sa svojim mlađim bratom Vladimirom (koji je poginuo na istočnoj fronti 1918) na prvoj legendarnoj izložbi Der Blaue Reiter1911. u Münchenu. U istoimenom slavnom almanahu objavljuje David Burljuk članak pod naslovom Divlji Rusije (Die Wilden Russlands). Suradnici almanaha Kandinsky, Marc, Burljuk, Macke, Schoenberg smatraju sebe pretečama nove kulturne epohe. Korijene nalaze u izražajnoj formi naivne duše: bavarskom slikarstvu na staklu, dječjem crtežu, staronjemačkom drvorezu. To će potaknuti Josipa Matasovića na njegov poznati članak Pučki ekspresionizam u »Savremeniku«. Taj članak potiče i Krstu Hegedušića na rad sa darovitim seljacima u Hlebinama!!!

Preteča ruskih futurista je grupa Karo-Bub, sa središnjim ličnostima Larionovim i Gončarovom, koji se oslanjaju na vlastitu spiritiualnu i folklorističku tradiciju. Ikone, narodna umjetnost fundus je iz kojeg crpe ruska avangarda, traži nova rješenja kojima povezuje ekspresionizam i kubizam s elementima ruskog primitivizma. Futuristi su poput Aleksandre Ekster oslikavali agit-prop-vlakove i brodove, radili ulične dekoracije i kazališne kulise. Sabine Fehlemann, direktorica Von der Heydt Museuma, uspoređuje njihovu neiscrpnu fantaziju s umjetnicima fluksusovcima, kojemu je pedeset godina kasnije središte bio upravo Wuppertal. Ali postoji i izravna veza toga grada s ruskim umjetnicima s početka stoljeća. Slikar Adolf Erbsloeh podrijetlom iz Wuppertala (rođen 1881. u New Yorku, kao sedmogodišnje dijete dolazi u Wuppertal) organizirao je izložbu Neue Künstlerverinigung u Münchenu, na kojoj su izlagala i braća Burljuk. Pretpostavlja se da su sudjelovali na izložbi istog udruženja (1910) u Barmenu (glavni gradovi Elberfeld i Barmen fuzionirali su se 1929. u Wuppertal) — istraživanja još nisu završena. Sigurno je da su u Wuppertalu izlagali: Aleksandra Ekster, Javlenski i Kandinski.

Ruski futuristi sebe su nazivali budetljane— ljudi budućnosti. Za razliku od talijanskih, ruski futuristi plaše se velegrada, a važnu ulogu imaju umjetnice (Elena Guro, Rozanova, Aleksandra Ekster, Ljubov Popova, N. A. Udalcova — najviše pod utjecajem francuskog kubizma), kojima je uzor Natalija Gončarova — njezin Biciklist (1913) inkunabula je ruskog futurizma. Poput talijanskih i ruski futuristi pozivaju na rušenje stare umjetnosti, dok su utjecaji umjetnosti sa Zapada očigledni. Tako elemente Cézanneova slikarstva kombiniraju s ruskim folklorom, s dadaistima im je zajednička provokacija. Bitno je i različito stajalište prema ratu. Natalija Gončarova slika anđele koji golim rukama pokušavaju zadržati bombe, dok talijanski futuristi sudjeluju u d'Annunzijevu pohodu na Rijeku! Te iste 1914. posjetio je Marinetti na Kulbinov poziv Rusiju te ushićeno izjavio:

»Ovo je zemlja futurizma. Otresen je strašni teret prošlosti u kojem se guše zemlje Europe. Rusija je mlada zemlja, puna snage, čvrsto sam uvjeren da će mnogo dati kulturi budućnosti.«

Među ruskim futuristima bilo je mnogo svestranih talenata: istovremeno pjesnici i likovni umjetnici (Velimir Hlabnikov, Vladimir Majakovski, David Burljuk, Aleksej Kruconych, Elena Guro), likovni umjetnici i glazbenici (Nikolaj Kul'bin, Vladimir Baranov-Rossin, Michael Matjusin).

Organizirali su izložbe u Moskvi i u St. Petersburgu uz sudjelovanje francuskih i njemačkih umjetnika. Stilistički se njihovo slikarstvo razvijalo između Cézanneova nasljedstva, ranog analitičkog kubizma, fovizma i njemačkog ekspresionizma. U to doba na kulturnom polju između Moskve, Münchena i Pariza još postoji stalna i živa razmjena.

Nakon povratka u Rusiju David Burljuk postaje jedan od vodećih umjetnika avangarde. Već 1918. napušta domovinu i od tada je izbrisan iz ruske povijesti umjetnosti. Odlazi u Japan, koji je vrlo volio. Japanci se oduševljavaju njegovim slikama (u Japanu je prodao više od dvjesto djela). Imao je i velik utjecaj na japansku umjetnost. Od 1920. do 1922. dvorski je slikar japanskoga cara.

U Anerici kamo odlazi nakon Japana snašao se tek nakon poduljeg vremena (osim svega barijera je bila i jezik). Na Long Islandu u New Yorku umire David Burljuk 15. siječnja 1967. Iste godine 24. svibnja imenuje ga American Academy of Arts and Letters svojim članom. Danas se njegova djela nalaze u ruskim, japanskim, američkim i njemačkim zbirkama.

Ova jedinstvena izložba, koja je predstavila trideset i četiri umjetnika ruskog futurizma — velikim dijelom još nepoznatih i neopravdano zaboravljenih — naišla je na velik odjek u medijima i na vrlo velik odaziv publike. Bogato opremljen katalog, ruskih i njemačkih autora, ostat će kao vrijedan i koristan priručnik.

Ljiljana Fabriciuš-Ivšić