Trajna kvaliteta

»Hrvatski filmski ljetopis«, broj 23, Hrvatsko društvo filmskih kritičara, Hrvatski državni arhiv — Hrvatska kinoteka, Hrvatski filmski savez (izvršni nakladnik), Zagreb, 2000.

Novi broj »Hrvatskog filmskog ljetopisa« otvara maratonski (36 stranica) razgovor s Vatroslavom Mimicom, koji je realizirao Damir Radić. Radić je istodobno autor Mimičina portreta. Razgovor je vrlo kvalitetan i zanimljiv, a jedina zamjerka ide na njegovo priređivanje. Iako manje nalikuje na stenogram u odnosu na prethodni, vrlo zanimljiv i vrijedan, ali prilično razlomljen razgovor s Antom Babajom (HFLJ br. 21), intervju ipak traži veće sređivanje u prijenosu iz zvučnog na pisani medij, i za to ne pruža alibi uvodna napomena o težnji za autentičnosti razgovora. No, ukupna ocjena intervjua i portreta ostaje vrlo visoka i čitatelji »Ljetopisa« mogu s velikim zanimanjem očekivati buduće slične projekte.

O važnosti nekomercijalne televizije za kvalitetnu filmsku produkciju mnogo govori tekst Chanell 4 — jedinstveni televizijski eksperiment britanske televizijske urednice Clare Kitson. Taj televizijski kanal, uprkos tome što je njegovo zlatno doba završilo, imao je svojim programom, ponajprije posvećenu društvenim manjinama, snažan utjecaj na druge programe i nezavisnu produkciju, a autorica posebno ističe rezultate koje je na njemu postigla kao urednica animiranog programa.

Zanimljiva rasprava, započeta na stranicama »Ljetopisa«, o filmskom postmodernizmu, nastavlja se i u ovom broju s dva priloga: tekstom Mladena Milićevića Dodatna smutnja u raspravi što jest a što nije postmoderni film te tekst Nikice Gilića Periodizacija problematike filmskog postmodernizma, u kojem on argumentirano odgovara na poticajne teze što ih je drugi mladi filmolog, Bruno Kragić, iznio u prošlom broju (Američki filmski postmodernizam — nova epoha ili zabluda) te mu zamjera precjenjivanje značenja Clinta Eastwooda i Martina Scorsesea.

»Ljetopis« donosi opširna izvješća s hrvatskih i međunarodnih filmskih festivala. Novinar i redatelj Tomislav Jagec piše niz odvojenih solidnih kritika filmova s festivala u Puli, bez analize koncepcije i perspektiva tog festivala, što se možda od »Ljetopisa« moglo očekivati. Filmska kritičarka Diana Nenadić piše o Međunarodnom festivalu novog filma i videa u Splitu, zaključujući da se u videu trenutno ne događa ništa osobito novo i dvojeći je li ovogodišnji program odraz krize ili slabosti splitske selekcije. Filmski autor i svestrani umjetnik Tomislav Gotovac donosi svoje zapise iz bilježnice člana žirija s istog festivala. Kritičar Igor Tomljanović analiza repertoar ovogodišnjega Motovunskog filmskog festivala, naglašujući da je festival u Hrvatsku doveo brojne kvalitetne filmove, od kojih bi se mnogi inače vrlo teško vidjeli u Hrvatskoj. Festival, koji je ove godine bio programski usmjeren prema azijskom filmu, bio je pod pritiskom uspjeha vrlo uspješna debija, ali je, prema Tomljanoviću, ispunio očekivanja. Kritičar Dragan Rubeša piše o venecijanskoj Mostri, posebno ističući pružanje šanse malim, angažiranim i neobičnim filmovima. Marin Lukanović piše o vrlo zanimljivu festivalu Il Cinema Ritrovato održanu u Bologni, koji je posvećen prikazivanju pronađenih i restauriranih filmova i zapravo je godišnja smotra restauratorskog rada velikih svjetskih kinoteka.

U rubrici studija i istraživanja sarajevski kritičar, pisac i filmski autor Midhat Ajanović Ajan u studiji Mali čovjek na razmeđu svjetova vrlo ozbiljno analizira podrijetlo, povijest i osnovna obilježja fenomena Zagrebačke škole animiranog filma, a tema zagrebačkog crtanog filma obrađuje se i u tekstu Marijana Susovskog Animirani reklamni film Zagreb-filma, koji je dio njegove magistarske radnje.

Ljetopis donosi i dvije studije o digitalnom filmu američkog profesora ruskog podrijetla Leva Manovicha te renomiranog filmskog kritičara Jonathana Romneya, u prijevodu Diane Nenadić.

Nisu izostale ni tradicionalne »Ljetopisove« rubrike: kinorepertoar, videopremijere, kronika i bibliografija. Mala zamjerka ide na račun aktualnosti, s obzirom da tek u studenom izlaze tekstovi o ljetnim festivalima, ali oni su uglavnom dovoljno kvalitetni i duboki da ih s velikim užitkom možete čitati i poslije.

Zlatko Vidačković