Vijenac 178

Književnost

J. K. Rowling, Harry Potter and the Goblet of Fire

Peti na vidiku?!

Bloomsbury, London, 2000.

Peti na vidiku?!

J. K. Rowling, Harry Potter and the Goblet of Fire, Bloomsbury, London, 2000.

S početnom nakladom od pet milijuna primjeraka, Harry Potter and the Goblet of Fire, četvrti nastavak serije J. K. Rowling, bio je najteže iščekivana knjiga godine, osobito među mladim naraštajima.

U toj knjizi Harryju je već četrnaest godina, a uz njega su opet vjerni prijatelji Ron i Hermione, kao i nekoliko novouvedenih likova. Nakon što provodi dva paklena tjedna s rođacima, Harry je spašen kad saznaje da je dobio kartu za svjetski kup u Quidditchu, zbog kojega su uzbuđena sva čarobnjačka kućanstva u Engleskoj. Izmišljena momčadska igra na letećim metlama, među čarobnjačkom populacijom izaziva reakcije vrlo slične ljudskima prema nogometu. I zaista, prvenstvo je toliko slično nogometnom da je čak i kup u Quidditchu na trenutak okaljan ružnim incidentom u kojemu skupina čarobnjačkih huligana maltretira obične smrtnike, i to do te mjere da je potrebno nekoliko dana da im se preprogramira sjećanje.

Uza sve uzbuđenje oko Quidditcha, Harry zaboravlja na zle slutnje koje mu je na početku knjige donio san toliko užasan da ga je od njega počeo peći ožiljak u obliku munje na čelu, koji je zadobio kad ga je pokušao ubiti zli Voldemort. I zaista, Voldemort, negativac iz sve četiri knjige o Harryju, namjerava ponovno preuzeti izgubljenu vlast i ubiti dječaka.

#arobni kalež vatre

Harry se uskoro vraća u Hogwarts, školu za mlade čarobnjake, gdje saznaje da se prvi put u nekoliko stotina godina ponovno održava turnir triju čarobnjačkih škola — Hogwartsa, Beauxbatonsa i Durmstranga. Na turniru će natjecatelji iz tri škole morati položiti tri teška zadatka. Natjecatelje bira čarobni kalež vatre, i, premda Harry još nema dovoljno godina da sudjeluje na natjecanju, kalež bira, naravno, upravo njega. Prvi zadatak uključuje zmajeve, drugi vodu, a treći labirint, koji će Harryja dovesti ravno k najgorem neprijatelju, Voldemortu.

J. K. Rowling, koja je Harryja smislila prije devet godina iz čiste dosade, ne samo da je učinila nemoguće i odvukla mlađe naraštaje od Play Stationa, nego je svakako i promijenila izdavaštvo. Danas njezine knjige postižu efekt sličan dugo reklamiranim proizvodima, čije prvo pojavljivanje u izlogu rezultira masovnom kupnjom. I dok se možda moglo očekivati da će uz globalnu histeriju autorica konačno podbaciti, J. K. Rowling svoje obožavatelje svih uzrasta nije razočarala. Ovo je najpažljivije strukturirana od četiri knjige, s najkompliciranijom radnjom i najvećim spektrom likova. Osim Harryjevih vjernih prijatelja Rona i Hermione, tu su i novouvedeni »Mad-Eye« Moody, lovac na zle čarobnjake, koji je pod stare dane postao paranoičan, kao i Rita Skeeter, novinarka tabloida »Daily Prophet«, koja svaki citat prevrne u optužbu. Knjiga je osim toga i nešto mračnija od prijašnjih, dok se Harry suočava s opasnostima koje su ozbiljnije, kao i on sam, koji u četiri knjige raste.

Paralelni svijet

J. K. Rowling opet stvara vlastiti paralelni svijet s vrlo čvrstim unutarnjim pravilima, koja ga čine sasvim logičnim. Ono što knjige o Harry Potteru i čini posebnima je vjerodostojnost upravo tog stvorenog paralelnog svijeta, koji toliko sliči svijetu koji poznajemo, s obiteljskim nesuglasicama, svakodnevnim kućanskim poslovima, birokracijom čarobnjačkih institucija i ministarstava, a ipak je od njega odmaknut. Likovi koji tako ležerno funkcioniraju u tom usporednom svijetu neodoljivo podsjećaju na ponekog nepodnošljivog kolegu s posla ili susjeda kojega poznajemo iz normalnog svijeta, čarobnjaci kad idu na utakmicu također kupuju beskorisne suvenire, samo što se njihovi kreću i govore, a hrabra Hermione, koju i samu vrijeđaju jer je ljudskoga podrijetla, bori se za prava potlačenih kućnih patuljaka, koji žive poput robova.

Uglavnom, najdulji do sada Harry Potter čita se u jednom dahu, pa je lako zamisliti ne samo devetogodišnjake nego i pokojeg odraslog kako željno očekuju peti nastavak.

Iva Krtalić-Muiesan

Vijenac 178

178 - 28. prosinca 2000. | Arhiva

Klikni za povratak