Ne kitite mi rogovlje!

Ne kitite mi rogovlje!

Izložba Krešimira Bauera u Klinici za kućne ljubimce Zoe, Trnjanska 126 a, 15. prosinca 2000. do 7. siječnja 2001.

Specijalistička klinika za kućne ljubimce Zoe odlučila je, u predblagdanskom raspoloženju, svoje posjetitelje uveseliti angažiranim karikaturama kućnih ljubimaca. Naime, Krešimir Bauer, kulturni djelatnik višestrukih interesa, izložio je pred posjetiteljima Klinike dvadesetak crno-bijelih radova, osnaženih sporadičnim akcentima boje.

Kućni ljubimci bili su samo povod da ovom prigodom progovori o životinjskom svijetu i našem odnosu prema njemu uopće, jer su, uz uobičajene kućne ljubimce pse i mačke, tematizirane i životinje poput pingvina ili nilskog konja. Neki od crteža mogli bi nositi i najrazličitije ironijske podnaslove: »kako ukrasiti kućne ljubimce« bio bi podnaslov za crtež purana koji je oko vrata ukrašen svečanom vrpcom; »kako upakirati kućne ljubimce« crtež je ovce čije je tijelo pretvoreno u veliki kvadrat omotan crvenom vrpcom; »kako udovoljiti kućnom ljubimcu« prikazuje crtež kornjače s cigarom, salvetom oko vrata, nožem i vilicom; a podnaslov »kako uljepšati i modernizirati kućnog ljubimca« odnosio bi se na psa s techno-naočalama.

U svim Bauerovim radovima očigledan je ironijsko-karikaturalan pristup i kritika antropomorfizacije životinjskog svijeta, projiciranja ljudskog u životinjsko. Drugim riječima, Bauerova deviza obrana je prirodnoga stanja životinjskog svijeta, nešto kao »dajte životinjama da budu životinje«. Jasan je to apel ljudskoj vrsti da ne zlorabi vlastitu superiornost, da ne funkcionalizira druge, pa bili oni i druge vrste. Sobovo rogovlje tako, govori Bauer, nije jela.

Autor pritom ne ide u iscrpnu deskripciju pojedine životinje, nego se njegov rad zasniva ili na elementima forme, ili (što je češće) na dosjetki.

Likovno su najdojmljiva tri rada, koja su u potpunosti pojednostavnjena, reducirana i svedena na Znak; crna silueta mačke koja u ustima drži vražička na bijeloj pozadini, potom heraldički postavljen znak jaraca te na praznini bijeloga platna u lijevom uglu crna silueta miša. Od radova na razini dosjetke spomenimo srednjeklasnu građansku obitelj iz prve polovice stoljeća, u kojoj pater familias ima glavu svinje, majka lonca, a kći kupusa.

Životinja, koja je prema rječniku simbola arhetip za duboke slojeve nesvjesnog i nagonskog, na polju je likovnih umjetnosti predstavljana od samih njezinih začetaka, bilo u glavnoj ulozi, bilo kao dio pojedinog djela. Uvijek su joj pridodavane najrazličitije sposobnosti, a kao manje poznat detalj dodajmo kako u Turskoj vojskovođa nije mogao postati onaj koji nije imao srčanost pijetla, čednost kokoši, hrabrost lava, nasrtljivost vepra, lukavost lisice, ustrajnost psa, budnost ždrala, opreznost gavrana i borbenost vuka.

Patricia Kiš