Matica hrvatska, Dubrovnik-Cavtat, 14-15. prosinca 2000.

Istaknuti hrvatski političar i publicist Frano Supilo (1870-1917), koji je djelovao početkom ovog stoljeća što je na izmaku, i danas plijeni pozornost naše javnosti. Na žalost, ne i u najboljem svjetlu, iako njegovo djelo i djelovanje ni do danas nisu znanstveno obrađeni ni kritički (re)valorizirani. Još je uvijek velik broj onih koji već pri spomenu njegova imena imaju samo negativne konotacije i brojne predrasude.

Što je to Hrvatskoj učinio Frano Supilo da nije mogao imati ni svoj spomenik, koji je bačen u more, kao ni svoju spomen-ploču na rodnoj mu kući u Cavtatu u ovom posljednjem desetljeću?

A, prema riječima Tereze Ganza Aras, upravo je tri desetljeća svojeg političkog djelovanja uložio kako bi »na pravaškoj baštini gradio svoj program sjedinjene i autonomne Hrvatske.

Kako se u Dubrovniku izgradio kao pravaš, njegove temeljne inspiracije trajno su bile ideje Ante Starčevića. Ali, on je bio i pod utjecajem liberalizma, talijanskoga risorgimenta, pa i Jurja Strossmayera. Zato se može reći da je on sjedinio u sebi Starčevićeve i Strossmayerove ideje, te se pozivao ne samo na povijesno i državno pravo nego i na prirodno pravo naroda, što će po njemu pomoći jačanju hrvatske nacionalne svijesti mnogonacionalnoj državi kao što je bila Austro-Ugarska te zaštititi tu svijest u Dalmaciji i Istri«. (Kolo br. 4, 1998)

Nakon brojnih peripetija i neprestana višegodišnjeg odlaganja, Matica hrvatska konačno je ostvarila svoj program za i oko Supila: znanstveni kolokvij u Dubrovniku, obnovu spomenika i postavljanje nove spomen-ploče na svečanoj akademiji u Cavtatu, i to ponajviše zaslugom potpredsjednika Vlaha Bogišića koji, čak i onda kada se sve činilo uzaludnim, nije odustajao od Matičina predviđena programa.

Prvog dana, a prije početka znanstvenoga skupa što ga je otvorio predsjednik Matice hrvatske akademik Josip Bratulić, položen je vijenac na spomen-ploči.

Na znanstvenom skupu izlagali su brojni ugledni znanstvenici te otvorili mnoga značajna pitanja vezana uz ulogu i značenje te posve zanemarene i marginalizirane povijesne ličnosti koja je, među ostalim, pokrenula i »Riječki novi list«, čiju smo stotu obljetnicu nedavno i proslavili.

Tako je Vlaho Benković govorio o kontroverzama oko Supila, a Ivan Pederin o Supilu i politici novog kursa. Stjepan Matković osvrnuo se na Supila i pravaštvo, dok je o Supilovoj nacionalnoj ideologiji izlagao Stjepan Ćosić. Nadalje, Nataša Bašić pozabavila se jezičnim sastavnicama u Supilovoj politici, Luko Paljetak predstavio je Supilov lik u hrvatskoj književnosti, Vlaho Bogišić obradio je temu Matoševih i Krležinih razgovora sa Supilom. O ostavštini Frana Supila govorio je Orešković, dok je Trpimir Macan obradio Supilove izabrane političke spise.

Sljedećeg dana u Cavtatu je održana svečana akademija u čast Frana Supila na kojoj su govorili potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić, predsjednik Matice hrvatske Dubrovnik Vlaho Benković i ugledan pjesnik akademik Luko Paljetak. Izabrane tekstove čitao je glumac Miše Martinović.

Nakon svečane akademije upriličeno je i otkrivanje spomenika te spomen-ploče na rodnoj kući Frana Supila.

Dugo pripreman znanstveni skup uspješno je okončan, ali vjerujemo da je to tek uvod u pravu i kritičku valorizaciju teme Supilo.

Mirna Cvetnić