KAZALIŠNI GLOBUS

Brookov treći Hamlet

Pariz Peter Brook treći se put u karijeri uhvatio Hamleta, a sudeći prema reakcijama kritike i publike nakon premijere održane potkraj studenog u njegovu kazalištu Bouffes du Nord novi Hamlet senzacionalan je uspjeh. Riječima: »Tko je tamo?« započinje i završava novi Hamlet. Na Brooku omiljenu praznom scenskom prostoru nalazi se samo četvorina crvenoga platna okružena jastucima, scena slična elizabetanskoj pozornici ili trgu u afričkom selu. Novi Hamlet radikalno je skraćen, a Adrian Lester u naslovnoj ulozi nije nimalo melankoličan ni neodlučan. On je agresivan, neočekivan Hamlet. Brookova predstava koja se koristi ritualnim elementima podjednako je kritičko divljenje izazvala i zbog režije i zbog majstorske glume svega osmero glumaca, stalnih članova njegova kazališta. Ovaj Hamlet je vječan, on ne govori o pojedinačnoj tragediji nego o permanentnoj drami ljudskog roda i povijesti čovječanstva, zapisala je kritika.

Mackintosh odustaje

Sir Cameron Mackintosh, najveće ime britanskog i brodvejskog mjuzikla, čovjek koji je u posljednja tri desetljeća kao producent stajao iza gotovo svih velikih mjuzikalskih uspješnica s obiju strana Atlantika neće više producirati nove glazbene drame. Čovjek uz čije je ime povezan svaki Webberov uspjeh i koji je lansirao mjuzikle Miss Saigon i Les Miserables francuskog dvojca Boublil-Schonberg odsad će producirati isključivo stare klasične uspješnice, prepuštajući otkrivanje novih glazbenih hitova drugima. Britanski su kritičari odmah i bezrezervno najavili kraj zlatne ere britanskog mjuzikla i dominacije londonskog West Enda nad Broadwayom. I američka strana — osim što takvu dominaciju ni dosad nije priznavala — neće manje žaliti za Mackintoshom koji je bio najvažnije producentsko ime i sa zapadne strane Atlantika. Povijest mjuzikla Mackintoshova povlačenja u 54. godini sigurno više neće biti ista.

Site National Theatrea

Surferima webom koji su istovremeno i fanatici kazališta ovaj put preporučujemo sajt najvažnijega svjetskog nacionalnog kazališta na adresi www.nt-online.org. Ma koliko ravnatelja Trevora Nunna kritizirali u posljednje vrijeme, londonski National Theatre i dalje je pojam nacionalne kuće koja živi u duhu vremena. Svratite li na tu stranicu, vidjet ćete kako nacionalno kazalište može funkcionirati kao mjesto s kojeg se promoviraju novi mladi pisci i diktiraju novi trendovi. Na sajtu nećete naći čekić kojim je kazalište jednom davno otvorio neki poglavar (za tako nešto morat ćete na sajt zagrebačke nacionalne kuće), ali ćete naučiti razlikovati tri scene Nationala: Olivier, Cottesloe i Lyttelton, i vidjeti kako repertoar mudro slažu kazališni znalci.

Tri života Yasmine Reza

Yasmine Reza, jedna od rijetkih dramatičarki izvan anglo-američkog kruga, čije su drame, posebno Art, osvojile pozornice širom svijeta, uključivši West End i Broadway, napisala je novi komad naslovljen u francuskom izvorniku Trois Versions de la Vie (Tri verzije života), koji je u vrlo kratku vremenu gotovo simultano premijerno izveden u Parizu, Beču, Ateni i Londonu. Bečku premijeru u Akademietheatru režirao je slavni Luc Bondy, ali je još zanimljivija pariška izvedba u Kazalištu Antoine u režiji Patrice Kerbrata, gdje glumački debitira i sama autorica, koja svojevremeno nije uspjela upisati glumu na kazališnoj akademiji. Sam komad, koji je dobio odlične kritike, čine tri verzije iste priče u kojoj mladom bračnom paru na večeru stiže suprugov šef sa ženom. Problem je što šef i supruga stižu dan prije nego što su najavljeni, umjesto očekivane večere u kući postoje samo čokoladni keksi, a obiteljska je situacija u raspadu pa večeri prijeti prava katastrofa, koju Reza pokušava izbjeći u tri moguće varijante istog događaja.

Nekrošiusov Othello

Eimuntas Nekrošius, jedno od najvećih imena suvremene europske kazališne scene predstavio se na samom kraju godine novom režijom u svom matičnom litavskom kazalištu Meno Fortas, Othellom, zaključnim dijelom Shakespeareove trilogije, kojem su prethodili Hamlet i Macbeth. Obje predstave u izvedbi poznatog kazališta iz Vilniusa, u posljednje su se tri godine naputovale svijetom, osvajajući nagrade po festivalima i šireći legendu o Nekrošiusu, kojega stariji pamte po uprizorenjima Čehova, a sudeći po prvim kritikama nova predstava iz Vilniusa vrlo brzo će njihovim stopama na svjetske scene.

Knjiga

Show and Tell: New Yorker Profiles Johna Lahra. John Lahr je u »New Yorkeru«, poznatom njujorškom magazinu, pisao priloge pod naslovom Profile, u kojima je godinama predstavljao zanimljive javne ličnosti koje su, unatoč popularnosti, ostale tajnovite u svom privatnom životu. Ukoričivši izbor od petnaest priloga objavljenih između 1995. i 2000. u knjigu, dobio je hagiografiju svetaca šoubiznisa. Portreti su sveobuhvatni, živi, zanimljivi i vrlo često otkrivaju do tada nepoznate strane portretiranoga. U povodu pedesete godišnjice Smrti trgovačkog putnika portretiran je Arthur Miller, koji je pozvao Lahra u kolibu u kojoj je Willy Loman, glavni junak te poznate drame. Lahr je uspio otvoriti neke ljude sve do njihova djetinjstva, gdje je našao hladna i bezosjećana oca pisca Davida Mameta ili napornu majku glumca Lieva Schreibera ili imigrantsku obitelj kao uzrok hladnoće i odbojnosti Mikea Nicholsona. Iako je većina predstavljenih iz kazališnog i filmskog područja (transvestitski glumac Eddie Izzard, poznati kazališni i filmski glumac Wallace Shawn), tu su i pjevači (Frank Sinatra) ili televizijske zvijezde poput Rosanne. Izdavač je Overlook iz New Yorka, a 304 stranice knjige stoje 27,95$.

Jasen Boko