Idilična ljepota romantizma

Idilična ljepota romantizma

Labuđe jezero (fantastični balet u četiri čina), glazba P. I. Čajkovski, koreografiju Olega Danovskog prenijela Božica Lisak; scenograf i oblikovatelj svjetla Aleksandar Augustinčić, kostimografi Ika Škomrlj i Diana Kosec-Bourek, dirigenti Davor Krnjak, Miroslav Salopek, prva solistička postava, Irena Pasarić (Odetta/Odilia), Ilir Kerni (Princ) i Svebor Sečak (Rotbart), premijera u zagrebačkom HNK 21. prosinca 2000.

Nedavni svjetski uspjeh nove, muške verzije Labuđeg jezera engleskoga koreografa Matthewa Bournesa nije kraj romantičnog, bijelog baleta, nego potvrda njegove vrijednosti i značenja u plesnoj kulturi. Kao što to već biva u ovo naše moderno i postmoderno vrijeme s velikim djelima prošlosti: ona su stalni izazov i meta novih propitkivanja.

Zagrebačka premijera Labuđeg jezera odiše željom očuvanja klasične estetike i vraćanja idiličnoj ljepoti romantizma. Koreografski, to je stara predstava, ali u posve novom ruhu, tako da je i cjelokupan dojam nov i drukčiji. (Cijena ruha ujedno je i razlog zašto se na premijeru čekalo dvije i pol godine!) Augustinčićeva scena prava je ruska bajka: dvor — u kojem je bila jednom kraljica majka koja je odlučila oženiti sina, i čudesno jezero usred tamne šume na koje dolaze labud-djevojke. Haljine pak princeza i dama su poezija u preljevima boja i podatnosti najfinijih materijala, a labuđe suknjice su neobično tanke i čvrste poput tanjura, što pojačava geometrijsku čistoću tijela u stalnim scenskim ornamentima.

Rumunjski baletni umjetnik Oleg Danovski poznat je kao koreograf akademskog baleta: stroge tehnike, precizna pokreta, simetričnih formacija i maksimalno sinkronizirana ansambla. Ne koristi pantomimu, a karakterne plesove stilizira dižući ih također na prste. Danovski je Labuđe jezero u Zagrebu postavio 1985. (nakon Margarete Froman, Oskara Harmoša i Rostislava V. Zaharova), i ono je trinaest sezona punilo kazalište baletnim zaljubljenicima. Ne sumnjam u uspješnost nastavka.

Uloga Odette i Odilie, u početku predviđena za dvije solistice različitih specijalnosti, velika je kušnja, želja i prilika svakoj balerini. Irenu Pasarić ne gledamo prvi put kao bijelog i crnog labuda. Ne pripadam među one koji balerinama broje fouettee. Kod Irene me više zadivljuju nijanse u promjeni kvaliteta i kontrasnost karaktera koju postiže istom strogo zadanom sekvencom pokreta. Poetične ruke: usplahirana nježnost ili zavodljiva gordost. (U ulozi labuđe princeze naizmjence će se ogledati Milka Hribar, Ervina Sulejmanova i Mihaela Devald.)

I Princ Ilira Kerna i čarobnjak Rotbart Svebora Sečaka postavljeni su i odigrani čisto i nenametljivo, pozitivan i negativan lik iz bajke. Na dvoru obveznu dvorsku ludu razigrao je talijanski gost Andrea Paolini Merlo. Kako je romantični balet zapravo podređen pokazivanju ljepote i umijeća balerina, ženski dio ansambla ima mnogo više posla: dražest Mihaele Devald i nestašna vedrina Ervine Sulejmanove u pas de trois, četiri princeze Saule Ashimove, Olje Jovanović, Snježane Marasović i Lidye Mile-Milovac, cijelo jato začarnih djevojaka u strogo zadanim geometrijskim oblicima...

Predstavu je, ovaj put posve neobično, najavila izložba u galeriji Mala: Labuđe jezero — uoči premijere. Uz idejne skice autora plakata Danijela Butala i Željka Lapuha i scenografa Aleksandra Augustinčića, Branko Bahunek izlaže svoju Balerinu, a Andreja Bassi keramiku s temom Labuđe jezero. Ali tu sam već zašla na područje kolega likovnjaka.

Maja Đurinović