Dosadno i neukusno

Put do zrelosti, Todd Phillips

Putovanje kao osnova na kojoj se nižu zbivanja vrlo je čest i često vrlo zahvalan filmski postupak. Fizičko putovanje filmski je pogodan način da se prikaže put prema nekoj spoznaji, koja se na kraju pokazuje kao pravi smisao putovanja.

Kada je riječ o filmu Put do zrelosti, koji nosi oznaku tinejdžerske komedije, spoznaje su uglavnom seksualne prirode, što zaista i vrijedi u tom razdoblju, a osim toga filmu osigurava gledanost. U tome ne bi bilo ništa loše, da nije riječ o lošem filmu.

Putovanje pokreće prvoloptaška zabuna: Josh, student sveučilišta u Ithaci (New York), zabunom je svojoj djevojci Tiffany poslao kasetu na kojoj je snimljen in flagranti s izvjesnom Beth. Josh kreće na put u Austin (Texas), ne bi li spriječio da kaseta dođe u ruke Tiffany. Više zbog pustolovine nego zbog podrške, Joshu se pridružuju dvojica prijatelja — E. L., ljubitelj žena i Rubin, ljubitelj prirodnih znanosti i marihuane. Kao nužno zlo na put polazi i rahitični Kyle, jedini među njima koji ima auto i kreditnu karticu.

Ova jednostavna i čista konstrukcija piscu i redatelju Toddu Phillipsu valjda se učinila preštreberskom, pa ju je opteretio posve nepotrebnim dijelovima. Putovanje četvorice mladića tako postaje priča koju njihov kolega Barry (nevjerojatno iritantan Tod Green) priča grupi posjetitelja sveučilišnog kompleksa. Tu je još i scenaristički opravdana, ali nezgrapno uklopljena potraga Kyleovog oca za sinom te sekvenca u kojoj pratimo Bethin pokušaj da pronađe Tiffany. Ova potonja zanimljiva je samo zbog toga što sadrži scenu koja najbolje govori o tipu humora u filmu i o samom redatelju. Usnulu Beth u autobusu iz sna prene muškarac koji joj liže nožni palac. U toj suvišnoj sceni suvišne sekvence ulogu lizača palca redatelj je dodijelio sam sebi.

Što se ostalih likova tiče, najveći dio neukusnih šala odradio je, naravno, rahitični Kyle jedući ispljuvanu hranu, vodeći ljubav s debelom Crnkinjom, glupirajući se na pozornici itd. Rijetke scene u kojima se humor ne temelji na iživljavanju nad likovima i koje uspijevaju nasmijati gledatelja (eksplozija auta), ne mogu spasiti opći dojam.

Sve u svemu, radi se o filmu koji ne treba gledati. Ne zato što bi toples, neukusne šale i pušenje marihuane (zbog čega film krasi omraženo slovo R) mogli nekome naškoditi, nego zato što se radi o uludo utrošenom vremenu. Unatoč uloženom trudu Phillipsov neukus ne uspijeva biti sablažnjiv nego samo dosadan.

Jelena Paljan