Vrhunski stručnjak, draga prijateljica

Sjećanje: Joanna Rapacka (1939-2000)

Vrhunski stručnjak, draga prijateljica

Znanstvenica, slavistica, kroatistica, komparatistica, kulturna povjesničarka Joanna Rapacka bila je bez dvojbe najbolja europska poznavateljica, istraživačica i proučavateljica hrvatske književne kulture. Njezin znanstveni rad, njezino vrsno poznavanje, razumijevanje i tumačenje hrvatske kulture, književnosti i povijesti potvrđuje staru mudrost da se ponekad kompleksnost problematike nacionalne kulturne povijesti mnogo bolje uočava iz daljine nego iz blizine

U Varšavi je 29. studenoga umrla Joanna Rapacka, vrsna i plodna znanstvenica — slavistica, kroatistica i polonistica i naša draga prijateljica. Umrla je u 61. godini, u naponu radne snage, puna znanstvenih planova i projekata za budući rad.

Rodila se Joanna Rapacka 24. svibnja 1939. godine u Varšavi, gdje je završila studij poljske i slavenske filologije. Od godine 1967. radila je na Fakultetu za poljsku filologiju Instituta za slavensku filologiju Sveučilišta u Varšavi, predajući hrvatsku, srpsku i češku književnost. Bila je i pročelnicom Radionice slavenskih književnosti i kulture (južnoslavenske i zapadnoslavenske književnosti) Instituta za slavistiku Poljske akademije znanosti, članica Slavističkog komiteta Poljske akademije znanosti kao i brojnih drugih znanstvenih i stručnih udruga. Bila je glavna i odgovorna urednica časopisa Pamibtnik slowianski i glavna urednica izdavačke serije Literatura na pograniczach Instituta za slavistiku Poljske akademije znanosti.

Odanost hrvatskoj kulturi

Cjelokupan znanstveni rad Joanna je Rapacka posvetila hrvatskoj kulturi, bilo da je riječ o znanstvenim radovima iz područja književne kroatistike, polonističko-kroatističke ili kroatističko-talijanističke komparatistike ili pak hrvatske kulturne povijesti. Već je njezina prva knjiga, monografija o Osmanu ('Osman' Ivana Gundulića — pobuna predstavljenoga svijeta), objavljena g. 1975. u izdanju Poljske akademije znanosti, označila posve nov, moderan način tumačenja Gundulićeva djela: na temelju nekonzistentnosti fabule i neharmoničnosti prikazana epskog svijeta Osmana, Rapacka je u svojoj monografiji zaključila da se u epu baroknog Dubrovčanina kriju koncepcije stvarnosti koje se međusobno sukobljuju. Razloge nedosljednostima djela lucidno je otkrila u specifičnom položaju što ga je junački ep dobio u 17. stoljeću, kao i u sedamnaestostoljetnoj krizi čovjekova položaja u svijetu. Monografijom o Osmanu autorica je uspostavila posve nov odnos prema hrvatskom književnom baroku i odredila smjer novijih, modernijih interpretacija najvažnijega djela hrvatske barokne epike.

Dubrovačka republika (Varšava 1977) Joanne Rapacke monografski je koncipirana knjiga o povijesti Dubrovačke Republike, ponajprije njezine kulture i umjetnosti, pisana istodobno i akribično i s velikom ljubavlju prema povijesti i kulturi Grada kojeg je voljela, kao uostalom i cijeli naš Mediteran.

Knjiga posvećena hrvatskoj pastoralnoj književnosti 16. stoljeća Zlatni vijek hrvatske pastorale (Varšava 1984) opisuje i analizira hrvatsku renesansnu idilu — ponajprije pastoralu Marina Držića, pisca kojeg je iznimno dobro poznavala i tumačila — s aspekta generičke tipike i semantike žanra. U njoj Joanna Rapacka odčitava brojne i raznolike varijante pastoralne idile, tumačeći taj žanr u odnosu na hrvatsku i europsku književnu tradiciju kao i u svjetlu svjetonazorskih mijena šesnaestostoljetne hrvatske kulture. Poljska slavistica i kroatistica sastavila je i antologiju stare dubrovačke ljubavne poezije (Dubrovačka ljubavna poezija, Varšava 1984), u kojoj su s prijevodima sudjelovali najvažniji suvremeni poljski pjesnici. Popraćena opsežnom uvodnom studijom, ta je antologija hrvatsku književnu baštinu, njezine najviše estetske dosege relevantno predstavila rafiniranoj poljskoj čitateljskoj publici. I ta je knjiga svjedočanstvo autoričine želje i znanstvenih nastojanja da hrvatsku kulturu prikaže drugoj, visokorafiniranoj i sofisticiranoj poljskoj kulturi u najboljem svjetlu. S istom je željom i s istih pozicija nastala i hrestomatija O hrvatskoj književnosti, koju je autorica objavila u časopisu »Most« — »The Bridge« (Zagreb 1991). Tu je Joanna Rapacka predstavila mnogolikost poljsko-hrvatskih kulturnih i književnih veza tijekom stoljeća, odnosno dokumentirala prisutnost hrvatske književne kulture na poljskom tlu od najstarijih vremena pa sve do danas.

Razdjeljivanje kroatistike i serbistike

Knjiga Joanne Rapacke Stara književnost srpska i stara književnost hrvatska (Varšava 1993) povijest je, posebno srpske, a posebno hrvatske, književnosti od srednjega vijeka pa do sredine 18. stoljeća, povijest književnosti koja vrlo utemeljeno i argumentirano govori o pripadnosti hrvatske i srpske književne kulture dvama različitim kulturnim sustavima, dvama različitim kulturološkim modelima. Nastala je ta knjiga iz onih istih autoričinih uvjerenja i spoznaja koje su je navele da na svojem Institutu u Varšavi odmah na početku Domovinskog rata razdijeli studij kroatistike i serbistike na dva odvojena studija.

U knjizi Vrijeme Herdera, s podnaslovom O Srbima, Hrvatima i jugoslavenskoj ideji (Varšava 1995), nastaloj u vrijeme neposredno nakon raspada Jugoslavije, poljska slavistica istražuje i analizira kulturnopovijesno zaleđe srpsko-hrvatskoga sukoba, te odgovor o uzrocima sukoba nalazi u različitim kulturnim tradicijama i suprotstavljenim vladajućim ideologijama dvaju naroda.

Posljednja knjiga Joanne Rapacke Leksikon hrvatskih tradicija (Varšava 1997) opisuje i objašnjava genezu najvažnijih mitotvornih fenomena i simbola hrvatske povijesti, kulture i književnosti, onih fenomena koji su ispunjavali integracijsku identifikacijsku i funkciju u hrvatskoj zajednici. Leksikon hrvatskih tradicija svjedoči o autoričinu iznimnom poznavanju hrvatske povijesti, kulture i književnosti, kao i onih podzemnih procesa koji su upravljali stvaranjem mitologema i ideologema u hrvatskoj kulturnoj svijesti, a način na koji je pisana pokazuje autoričino ne samo enciklopedijsko znanje i suptilno razumijevanje književnokulturnih procesa u Hrvata nego isto tako i suvereno vladanje i poznavanje metodologije kulturaralnih studija. Ta, za Hrvate neobično važna knjiga, koja nas pokazuje u svjetlu u kakvu nas vide drugi, prevedena je na hrvatski i, osobno se toplo nadam, uskoro će ugledati svjetlo dana.

Argumenti i metodološki pluralizam

Prvu knjigu Joanne Rapacke na hrvatskom jeziku pod naslovom Zaljubljeni u vilu objavio je književni krug Split (Split 1998). Okuplja ona petnaestak studija posvećenih različitim problemima starije hrvatske književnosti i kulture, u rasponu od srednjovjekovlja pa do početka 19. stoljeća. Svaka pojedina studija u toj knjizi pokazuje ne samo odlično filološko, književnopovijesno znanje vrsne poljske kroatistice nego isto tako i lucidnu primjenu relevantnih metodologija u pristupu temama koje obrađuje. Naime, znanstveno argumentiran metodološki pluralizam, kao i interdisciplinaran pristup književnopovijesnim problemima — u rasponu od primjene suvremenih književnopovijesnih i književnoteorijskih metoda, pa do primjene suvremene historiografske metodologije ili pak metoda suvremenih kulturalnih studija, ali isto tako i suvereno vladanje klasičnim i tradicionalnim filološkim metodama (arhivski izvori, tekstologija, itd.) — sve to knjigu Joanne Rapacke čini iznimno vrijednim znanstvenim djelom, djelom čiji se znanstveni diskurs odlikuje istodobno određivanjem široka kulturološkog konteksta za svaku proučavanu temu, kao i sposobnošću lucidna, a istodobno vrhunskog teoretskog uopćavanja određene književne pojave ili kulturnog fenomena. Kao i autoričine knjige objavljene na poljskom jeziku, tako i ova, objavljena na hrvatskom jeziku svjedoči da je rad Joanne Rapacke od neprocjenjiva značenja za kroatističku filologiju.

Sudjelovala je Joanna Rapacka i u izradi Leksikona hrvatskih pisaca, promptno se odazvavši mojem pozivu na suradnju i obradivši vrsno za taj priručnik natuknice: Marin Držić, Matija Divković, Hanibal Lucić, Mavro Orbini, Juraj Križanić.

Puna planova, lucidnih i profinjenih ideja, a u težnji da vlastitu kulturu i kulturu naroda koju je izabrala kao svoj životni poziv omjeri o onu europsku, ovoga je proljeća Joanna Rapacka došla na zamisao da se sastavi polonističko-kroatistički zbornik s temom Visoko i nisko: hrvatska i poljska kultura od kraja 15. do kraja 17. stoljeća između Srednje Europe i Mediterana.

Znanstvenica, slavistica, kroatistica, komparatistica, kulturna povjesničarka Joanna Rapacka bila je bez dvojbe najbolja europska poznavateljica, istraživačica i proučavateljica hrvatske književne kulture. Njezin znanstveni rad, njezino vrsno poznavanje, razumijevanje i tumačenje hrvatske kulture, književnosti i povijesti potvrđuje staru mudrost da se ponekad kompleksnost problematike nacionalne kulturne povijesti mnogo bolje uočava iz daljine nego iz blizine. Slavenska filologija u njoj je imala najvrsnijeg europskog kroatista, znanstvenicu čiji je plodan, svestran, lucidan i nadahnut rad bitno promijenio i uvelike obogatio našu struku.

Joanna Rapacka bila je čestim sudionikom raznih simpozija o hrvatskoj književnoj kulturi te je bila našim čestim gostom u Zagrebu, Splitu, na Hvaru... Na Hvaru je sudjelovala i ovoga svibnja referatom o vlakovima u hrvatskoj moderni, u kojem je podastrla nadahnutu interpretaciju Matoševa Notturna.

Neobično cijenjena, omiljena i poštovana od naše stručne javnosti, Joanna Rapacka i svojom je osobnošću, intelektom, vedrinom, profinjenošću i ljudskošću na sve svoje prijatelje i kolege ostavila neizbrisiv dojam. Ja pak osobno preranim sam odlaskom drage Joanne izgubila iskrenu, voljenu, krasnu i samozatajnu prijateljicu, čije odano i pouzdano prijateljstvo nikada neću zaboraviti i čiju ću znanstvenu pomoć uvijek beskrajno cijeniti.

Dunja Fališevac