U počast majstorima

U počast majstorima

Obuhvaćen je raspon od tri stoljeća grafičke umjetnosti u Europi (od početaka 16. do 18. stoljeća) — od vremena kada su grafičari prelazeći prag zanatskog statusa anonimnih majstora stjecali pravo pristupa u visoku hijerarhiju (artes liberales) duhovnih i umjetničkih vještina

Zaključujući ciklus izložbi ovogodišnjeg 2. hrvatskog trijenala grafike u kojemu je načinjen iskorak u prostor umjetničkog koncepta i virtualni svijet elektronskih medija, u Kabinetu grafike HAZU otvorena je izložba Bakropisi i bakrorezi starih europskih majstora iz rizničkog i rijetko izlaganog blaga njezine Stare zbirke. Kao posljednja, premda i posve nezavisna izložba u nizu koji je bio obuhvaćen Trijenalom, nametnula se evokacija mettiera starih majstora u umjetnosti koja je najustrajnije čuvala (i još čuva) tehničku razinu i disciplinu prosedea rada tradicionalnim tehnikama koje će u najbitnijem dijelu određivati i specifičnost njesine likovne sintakse. Obuhvaćen je raspon od tri stoljeća grafičke umjetnosti u Europi (od početaka 16. do 18. stoljeća) — od vremena kada su grafičari prelazeći prag zanatskog statusa anonimnih majstora stjecali pravo pristupa u visoku hijerarhiju (artes liberales) duhovnih i umjetničkih vještina. To je također i vrijeme kada su umnoženi grafički listovi, prijevodi umjetničkih djela velikih renesansnih majstora Sjevera i Juga — poetske i novo izmišljene invencije od različitih i najdarovitijih kipara i slikara — kako je pisao 1572. rimski nakladnik Lafrery — diljem Europe razapeli mrežu likovnih informacija mijenjajući sudbinu i pogled na individualno umjetničko djelo. Transfer na papirima umnoženih slika učinio je likovnu memoriju Europe bogatijom nego ikada prije u povijesti.

Duktusne razlike

Pri izboru grafičkih tehnika posegnulo se za grafikama starih majstora izrađenih u tehnici dubokoga tiska — bakropisu i bakrorezu — gdje se oblik otiskuje zrcalno iz negativa udubljene linije u metalnoj matrici. Namjera je bila prikazati duktusne razlike koje su proizašle iz različitog prosedea dvije srodne tehnike i koje su u izvornom obliku (izuzete su novije tonske inačice ovih tehnika — mezzotinte i akvatinte) određene čistim linijskim oblikovanjem. U bakrorezu to je postignuto neposrednim rezom u bakrenu ploču, čiji otisnuti trag odaje dinamiku ulaska tijeka i izlaska alatke. Linijom koja u preciznoj duktusnoj potki zaziva sustave linearnog tkanja (razvijanog i mijenjanog ovisno o pojedinom majstoru, krugu, zemlji i konačno stilskoj epohi) od gotovo geometrijske pravilnosti usporednog nizanja i umnožavanja (renesansa — Lucas van Leyden, dunavski majstori, Maestro del Dado, Caraglio), preko svojevrsnog stezanja, rastezanja i onduliranja preslojenih mreža (manirizam — Carracci, Cort, Matham, Goltzius), ili prevođenja tonskih, teksturalnih i fakturnih kvaliteta dubokih rezova (barok — Vosterman, Mellan) do matematički rigoroznih reznih sustava (klasicizam — Wille). Bakropis je — za razliku od bakroreza u kojem se umjetnik neposredno alatkom suočava s konzistecijom materijala metalne matrice — u prosedeu posve drukčiji. Gravirnom iglom i duktusom slobodne crtačke naravi umjetnik otvara linije u zaštitnoj podlozi kojom je ploča prevučena samo do metalnog epitela ploče, a jetka propuštena kroz crtež prodirat će u metal reproducirajući umjetnikov rukopis u njegovoj stvarnoj grafološkoj naravi. Izjedena linija u otisku tupih vrhova nosi tonsku kvalitetu mikroskopski nepravilno jetkanih rubova. Ona se vezuje u snopovlje ili ima posve slobodan i samostalan tijek koji se tonski zgušnjava ili biva posve transparentan.

Virtuozna lakoća

Umjetničke naravi koje vladaju ovim tehnikama antipodne su; u bakrorezu sklone su kjaroskuralnim rasponima i modelaciji u bakropisu luminizmu tonskih vrijednosti. Uz iznimne otiske majstora koji su bili prvi bakropisci (Hopferovi iz Augsburga) Callot će svojim manirističkim crtežom gotovo gestualne naravi u minijaturnim razmjerima fascinirati naizgled virtuoznom lakoćom bakropisne tehnike koja je u stvarnosti podrazumjevala vrlo pažljiva višefazna jetkanja, dok će Canaletto i Tiepolo pulsirajućom linijom bakropisnog duktusa sugerirati agregatna stanja svjetlosti i atmosfere venecijanskog Ottocenta.

Posezanje za grafičkim listovima starih majstora pretpostavlja dekodiranje višeznačenjskih razina koje zsdivljuju svojim — ne samo umjetničkim (slika i izraz) nego i kulturološkim sadržajem opravdavajući u najpunijoj mjeri sintagmu koja ih naziva argumentima povijesti u povijesti umjetnosti. Za povjesničara umjetnosti uzbudljiv segment čitat će se u signaturama po nepisanom protokolu ustanovljenih kratica: o inventoru (umjetniku koji je načinio likovni predložak), o artifeksu (grafičaru), o izdavaču (čije će se ime javiti na adresi), o privilegiju koji je poput institucije autorskoga prava štitio grafičara od kopiranja i nezakonita umnožavanja otisaka s njegovih ploča. Primjerice Agostino Veneziano — umjetnik kojemu Vasari pripisuje neobičnu sklonost za »omršavljele aktove i gomile mrtvih« — potpisuje se na bakrorezu Alegorija smrti i gladi iz 1518. — svjestan da veličinom ploče, razvedenošću kompozicije s više od dvadeset i pet likova prenesene sa crteža firentinskoga slikara Rossa Fiorentina izrađuje u ono vrijeme iznimno djelo — kao Agostino od Muza (Agostino dei Musi). To je za grafičara vrlo ohola i samosvjesna signatura kada znamo da se i stoljeće poslije na zaslugama za slavu i autorstvo bakroreza Suzana i starci slomila suradnja i prijateljstvo između slikara i inventora — Rubensa i njegova najboljega grafičkog prevoditelja Vostermana. Veliki nizozemski bakrorezac Cornelis Cort potpisuje se diskretno u kutu u reznom rasteru na bakrorezu Obraćenje sv. Pavla dok ime inventora J. J. Klovića apostrofira vidljivo punim imenom i podrijetlom, dajući i na taj način nepogrešive indicije o svojemu statusu prevoditelja predloška velikoga umjetnika. In aere incidebat... ili u mjedi urezao je... dio je signature koju je moguće naći pred imenom grafičara na starim grafičkim listovima.

Stoga, parafraziramo li Horacijevu sintagmu aere perennius, odat ćemo i ovom skromnom prigodom počast starim majstorima koji su nam u otiscima prenijeli vještinu i likovnu poetiku stare umjetnosti trajniju od mjedi.

Margarita Sveštarov Šimat