Pravi intelektualni pothvat Annie Le Brun

Dvije nove knjige

Pravi intelektualni pothvat Annie Le Brun

Annie Le Brun se ni na koji način ne želi pokoriti svakojakim konvencijama koje nas sputavaju i nastoji svaki svoj postupak i izričaj osmisliti. Ništa od strahota modernoga potrošačkog društva, ništa od zabluda suvremenih društvenih i političkih establishmenta nije izmaknulo njezinoj pozornosti; ima u njezinim tekstovima toliko toga što smo i sami uočili, a nismo se usudili reći, toliko toga što uočili nismo, a jednako je zastrašujuće kao i ono što prepoznajemo kao opasnost

Annie Le Brun, Du trop de réalité (O pretičku stvarnosti), Stock, Pariz, 2000. i De l'éperdu (O izbezumljenosti), Stock, Pariz, 2000.

Annie Le Brun francuska je pjesnikinja, teoretičarka književnosti, autorica dvadesetak knjiga, esejistica koja neprestano promišlja svijet i stvarnost koji ju okružuju. Poznata je i hrvatskoj javnosti, osobito po tome što je, u francuskoj javnosti, među prvima strgnula krinku sa zapadne, ponajprije francuske prijetvorne mirotvorne politike koja je blagonaklono čekala da Mladić, Karadžić i dr. mirno dovrše započeto djelo, a žrtvama prodavala jeftine parole o demokraciji i ljudskim pravima. Iako danas pripada među najviđenije nastavljače nadrealizma, po svojoj intelektualnoj naravi ona se opire svakom svrstavanju i svakoj klasifikaciji; kada bismo je označili kao vrhunskoga francuskog intelektualca, onda to posve sigurno ne znači da je riječ o obrazovanoj osobi koja se uklapa u ceh intelektualaca, nego o osobi koja je visoko svjesna da je svoju briljantnu izobrazbu, svoj intelekt, svoj silovit, ali do tančina iznijansiran jezični izraz dužna, kao misleći i moralni pojedinac, neprestano rabiti za filozofsku, sociološku, političku, etičku i estetičku raščlambu svijeta koji nas okružuje i upozoravati na sve opasnosti modernoga svijeta koje uništavaju i intelekt, i kulturu, i društvo, i planet na kojem živimo. Ona se ni na koji način ne želi pokoriti svakojakim konvencijama koje nas sputavaju i nastoji svaki svoj postupak i izričaj osmisliti. Ništa od strahota modernoga potrošačkog društva, ništa od zabluda suvremenih društvenih i političkih establishmenta nije izmaknulo njezinoj pozornosti; ima u njezinim tekstovima toliko toga što smo i sami uočili, a nismo se usudili reći, toliko toga što uočili nismo, a jednako je zastrašujuće kao i ono što prepoznajemo kao opasnost. Kako god bilo, Annie Le Brun jedna je od onih osoba koje se nalaze u apsolutnom otklonu od duha (od općih mjesta) svojega doba.

Naslove njezinih knjiga dali smo u doslovnom prijevodu, svjesni da u hrvatskome oni sami po sebi ne odražavaju bit tih knjiga. Svjesno smo to učinili zato što je među suvremenim francuskim piscima Annie Le Brun od onih koji najpotpunije umiju iskoristiti sve izražajne mogućnosti francuskoga jezika, ali u duhu njegove tradicionalne izvornosti, koji znaju u beskrajnom bogatstvu francuske frazeologije pronaći upravo onaj izraz ili obrat koji će najbolje izraziti željenu misao i odraziti osjećaj. I za profesionalnog prevoditelja, zbog njihove intelektualne i izražajne slojevitosti, tekstovi Annie Le Brun pravi su izazov, jer je potrebno veliko umijeće pretočiti ukupnost tih tekstova u njihovoj denotativnoj i konotativnoj ukupnosti u neki drugi jezik. Nakon više pozornih čitanja, i ti bi naslovi vjerojatno drugačije glasili.

Knjiga O pretičku stvarnosti prosvjed je, pobuna, protiv bijede ovoga vremena i strašne budućnosti koja nam je namijenjena, protiv ograničenih perspektiva koje nam se nude kao život, protiv sustavne kretenizacije kao znaka vremena. Odbijajući svrstati se u pojedine skupine za pritisak (žene, Bretonci, sportaši, pedofili itd.) autorica je svjesna da se može dogoditi da je nitko ne sluša, pa da je nitko ni ne čuje, ali ipak nastupa kao pojedinac. Ona se sama želi suprotstaviti podaničkim legijama cestara društvenoga razvoja, kojima je glavna zadaća zabašuriti svaki način mišljenja koji bi mogao značiti obećanje drukčijega načina života. Nasilno ujednačevanje svega i svačega, sustavno promicanje beznačajnosti za čovječanstvo su možda veća opasnost od ozonske rupe. Gotovo se ništa danas ne opire napretku devastacije u kojem se sve drži, ne po logici nego po analogiji. Knjiga O izbezumljenosti također govori o apsurdnosti našega doba, o mnogostranoj bijedi našega vremena, u kojem su propali svi racionalni pokušaji mijenjanja tijeka stvari pred sveopćim brodolomom ovoga svijeta. Svijetu u kojem je ugrožen svaki oblik života u nepokornosti treba suprotstaviti neuzurpiranu ljepotu koju nam neprestano prenose oni kojima nije bilo stalo ni do čega, a osobito ne do onoga što postoji.

U ovim su knjigama razglobljena sva pitanja koja zaokupljaju, straše i muče suvremenoga mislećeg čovjeka, kojemu je još stalo i do dostojanstva pojedinca. Takvo bi štivo osobito dobro došlo hrvatskomu čitatelju, koji se rijetko sureće s tako radikalnom i tako argumentiranom kritikom kojekakvih neospornih vrijednosti suvremenoga svijeta. Iako je prevođenje mislima i izrazom toliko slojevita i nijansirane knjige pravi intelektualni pothvat, mislim da bi ga vrijedilo pokušati. Ako to nije moguće, hrvatsko bi čitateljstvo zaslužilo barem iscrpan prikaz duha i sadržaja ove intelektualne pobune u dvije knjige.

August Kovačec