Hologram borbenosti

Jasenka Bulj, Preživjeti u gradu, u Galeriji Juraj Klović u Rijeci

Hologram borbenosti

Svijet preživljavanja u gradu (ili preživljavanja grada) slikarice Jasenke Bulj zapretena je osjetilna drama koja se odvija u dubinama

Može li se preživjeti grad? Slike Jasenke Bulj bave se bijegom putem slike iz tako zvanog ovdje u takozvano tamo, na način preživljavanja u zadanom okviru tematskog obrata. Napušta se vanjsko, svjetovno i gradsko, urbano, moderno i otuđeno, da bi se ušlo u unutrašnje, intimno, ne-urbanizirano polje unutrašnjeg vitaliteta. U oba slučaja, slika je pejzaž, samo se mijenja motiv. Genius loci inspiracije. Humus nutarnjeg obitavališta.

Jasenka Bulj donijela je u Rijeku raznolike formate ciklusa nastala tijekom 2000. godine, izvedena u tehnici ulja na platnu, naslovljena: Preživljavanje u gradu ili Urban survival 2000. Izložba je postavljena u maloj i dislociranoj Galeriji Juraj Klović, što je otežavajuća okolnost za pažnje vrijedan slikaričin ciklus.

Stasala je u generaciji povratnika slici, izašavši na scenu u punom zamahu umjetničkih rezultata tijekom ranih osamdesetih, neposredno po završetku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirala je 1978. u klasi profesora Nikole Reisera.

Na predtekstu problema koji se može odrediti kao snalaženje prirodnog bića u humusu urbane, odnosno globalne egzistencije, autorica rastvara slike tenzičnih, ritmičnih, turbulentnih, ali i poetskih formulacija, u kojima se mire disperzivni fragmenti unutar, sasvim zatvorene cjeline.

Njezine slike plešu na zadanoj glazbi životnih energija koje preživljavaju u biomorfnim oklopima svoje obrane od nesmiljenih, vanjskih diktata. To je taj već spomenuti aspekt subjektivnosti, oblikovan kao hermetična nježnost upornosti. Nije teško odgonetnuti u zadanim dubinama njezine široke geste, kako su sivkasti tonovi na žutim, ružičastim i zelenim odsjajima temeljno plave slike svijeta, arhetipske izvedenice Mediterana.

Svijet preživljavanja u gradu (ili preživljavanja grada) slikarice Jasenke Bulj zapretena je osjetilna drama koja se odvija u dubinama. Rezonantno polje njezinih slika živi u rotirajućoj igri imaginarnih oblika vode, svijeta, osobnosti i dubine s naglašenim odmakom od hororične praznine urbanog prostora.

Svekolika konkretnost živi u njezinim slikama unatoč nespoznatljivoj formi niza biomorfnih oblika. Čitav taj zaplet odnosa događa se među svojevrsnim uvećanjima pojednostavnjenih sjećanja. To je i fluidna i transparentna situacija slike, unatoč zasićenoj teksturi, unatoč deskripciji razluđena poteza, unatoč ishodištu impulzivnih raspoloženja. Prepjev osjetilnih utisaka u sliku sublimacija je niza potisnutih reakcija na taj urbani svijet vrijedan napuštanja. Možda zbog toga svijet dubine, unatoč dramskim zapletima, zvuči kao tišina. Mikroorganizmi i stvorenja ništa veća od staničnih organizama smještena su u staništima volje da se opipa bmlo opstanka u gabaritima unutrašnjeg svijeta.

Volja za životom ovdje je hologram borbenosti koji se čita u odmjerenoj komunikaciji vizualnih znakova. Ta i takva volja istiskuje na površinu prostim okom vidljivoga golemu količinu snage koja je upravno proporcionalna snazi potiska individue u sivu masu skupnosti — ukupnosti — i ne baš naročite posebnosti.

Navedenu skicu dojma u susretu sa slikama Jasenke Bulj iniciralo je njezino umijeće da se vizualizira vitalitet. To je ono što sliku čini živom i prilog je obrani slikarstva od osude potrošenosti.

Nataša Šegota Lah