Filozofija jedina poučava duhovnosti?

Simpozij Filozofija i obrazovanje, Zagreb, 1-2. prosinca 2000.

Filozofija jedina poučava duhovnosti?

Možemo reći kako je na ovom dvodnevnom simpoziju raspravljano o cijelom nizu aktualnih problema, a raznolikost pristupa kao i multidisciplinarnost govore u prilog tezi da obrazovanje nije isključivo filozofska, nego i društveno relevantna i iznimno važna tema. Tim više jer je upravo obrazovni segment minulih desetljeća iznenađujuće zapostavljen, filozofski ponegdje čak i marginaliziran, a zvanje nastavnika ili profesora (bilo u školama ili na fakultetu) upravo sustavno podcjenjivano i obezvrijeđeno

U dvorani Školske knjige u Zagrebu početkom prosinca održan je filozofski simpozij posvećen temi obrazovanja. Na simpoziju je sudjelovao veći broj filozofa, pedagoga te srednjoškolskih profesora filozofije iz cijele Hrvatske, a održano je ukupno dvadeset izlaganja. Skup su, među ostalima, otvorili Ante Čović, predsjednik Hrvatskog filozofskog društva (koje je organizator simpozija), Vladimir Strugar, ministar prosvjete i sporta, te Branko Jeren, rektor zagrebačkog sveučilišta. Nakon prvog dijela simpozija u večernjem terminu održana je i godišnja skupština Hrvatskog filozofskog društva. Izlaganja su održali: Lino Veljak, Berislav Žarnić, Josip Milat, Luciano Lukšić, Josip Marinković, Ivan Bekavac Basić, Ante Vukasović, Snježana Prijić-Samardžija, Elvio Baccarini, Milan Polić, Gordana Bosanac, Nada Gosić, Miljenko Brkić, Marija Lamot, Vlado Vladić, Mladen Avalon, Vladimir Jelkić, Maja Žitinski-Šoljić, Vesna Šipuš i Mojca Rapo.

Kako podučavati filozofiju u srednjim školama

U kakvu odnosu stoje filozofija i obrazovanje, odnosno koji su filozofsko-pedagoški temelji zastupljeni u obrazovnom procesu? Može li filozofija podučavati duhovnost te kako bi filozofiju trebalo podučavati u srednjim školama samo su neka od pitanja postavljenih na simpoziju. U široku rasponu tema koji obuhvaća konkretne pedagoške probleme, preko pitanja o samoj naravi obrazovnog procesa, pa sve do toga jesu li obrazovanje i odgoj istoznačni pojmovi, simpozij je obuhvatio i naznačio neka problemska polja koja nisu tek uže filozofskog ili epistemološkog podrijetla, nego iznose na vidjelo i konkretne probleme s kojima se učitelji i nastavnici svakodnevno susreću u praksi. U tom je smislu prisutnost većeg broja srednjoškolskih profesora potvrdila činjenicu kako u našoj sredini mnoga pedagoška, ali i strukovna pitanja i dalje ostaju neriješena. Pod tim se podrazumijevaju npr. razumijevanje metodike kao pedagoške ili pak filozofske kategorije, suočenost s novim i rastućim fenomenima koji redefiniraju pojam nastave (kao što je npr. cyber-kultura i Internet), te primjerice aktualnost filozofije u bioetičkom obrazovanju. Iz svega navedenog vidljivo je da je metodika nastave filozofije stvar kako filozofije tako i pedagogije, ali i da, kako je naglasio jedan referent, svakoj koncepciji obrazovanja odgovara određena koncepcija čovjeka, društva, povijesti, te smisla i svrhe života.

Nietzsche i Wojtyl/a

Odnos filozofije i obrazovanja u najužem smislu zapravo je antički model obrazovanja kakav nam je podario još Platon, a njegov smisao i sadržaj po bitnome su određenju filozofske teme. Takvim filozofskim pretpostavkama pristupa strategiji obrazovanja pozabavili su se npr. Lino Veljak, Mladen Avalon i Miljenko Brkić, koji na različite načine govore, s jedne strane, o jedinstvu metode i sadržaja, a s druge strane o tome da je jedino filozofija sposobna poučavati duhovnost, tim više što se nalazimo u vremenu u kojem je sve češći šarlatanski i spiritualistički pristup, koji se nudi kao lažna alternativa filozofiji. O pedagogijskoj strani obrazovanja govorili su Berislav Žarnić, Josip Milat, Luciano Lukšić i Josip Marinković, pri čemu je bilo riječi o utjecaju spoznajnoteorijskih stajališta na izbor ciljeva obrazovanja, o metodici nastave filozofije, kao i o tome čime bi se sve trebala baviti moguća filozofija pedagogije. Neki referati bili su usredotočeni na propitivanje odnosa prema odgoju i obrazovanju u djelima različitih autora poput Vladimira Filipovića (izlaganje Ivana Bekavca Basića), Nietzschea (Vladimir Jelkić) te Karola Wojtyle (Vlado Vladić). U ostalim izlaganjima bilo je riječi o odnosu medicine i bioetičkog obrazovanja, ulozi umjetnosti u moralnom odgoju i sličnim temama.

Bili su i predstavnici vlasti

Zaključno, možemo reći kako je na ovom dvodnevnom simpoziju raspravljano o cijelom nizu aktualnih problema, a raznolikost pristupa kao i multidisciplinarnost govore u prilog tezi da obrazovanje nije isključivo filozofska, nego i društveno relevantna i iznimno važna tema. Tim više jer je upravo obrazovni segment minulih desetljeća iznenađujuće zapostavljen, filozofski ponegdje čak i marginaliziran, a zvanje nastavnika ili profesora (bilo u školama ili na fakultetu) upravo sustavno podcjenjivano i obezvrijeđeno. S jedne strane tako imamo metodske probleme u vezi s time kako predavati filozofiju u srednjoj školi, a s druge strane poprilične poteškoće koje nagrizaju sustav osnovnog i srednjeg obrazovanja — o sveučilišnom pogonu da i ne govorimo. Simpozij kao konačnu namjeru nije imao trenutnu promjenu postojećeg stanja, nego tek ukazivanje na neke probleme. Stoga prisutnost predstavnika vlasti na otvaranju simpozija ostaje tek utješnom činjenicom, uz apel da se sa spomenutim problemima temeljito upozna i pokuša ih se riješiti na zadovoljavajući način.

Tonči Valentić