Agamovljev agamograf

Izložba

Agamovljev agamograf

Židovska općina Zagreb, Galerija »MIlan i Ivo Steiner«, 19. studeni–19. prosinca 2000.

Nakon dugo vremena Zagrepčani su ponovno u prigodi uživati u izložbi slavnoga umjetnika: u Galeriji Milan i Ivo Steiner Židovske općine u Zagrebu, u sklopu Tjedna Izraela, postavljena je izložba od dvadeset i pet jedinstvenih grafika u pokretu — agamografa — Yaacova Agama, svjetski poznatoga izraelskog slikara, kipara, grafičara i jednog od pionira kinetičke umjetnosti. Te su grafike — jedna od osamnaest Agamovih originalnih grafičkih formi — nastale unutar njegovih zadivljujućih inovatorskih nastojanja da, stvarajući djela koja će svojim oblikovnim mogućnostima, nestatičnim formama, gibanjem, trajnom pokretljivošću i simultanostima, uđe u četvrtu dimenziju — pokret i vrijeme — i tako razmakne granice tradicionalnih medija.

Za Agamovu su umjetnost znakoviti faktor kinetičnoga, moment neprestane promjenjivosti i ustrajavanje na suradnji gledatelja i svakoga njegova pojedinačnog djela. Već se djelima pokazanim na svojoj prvoj samostalnoj izložbi — prvoj kinetičkoj izložbi u povijesti umjetnosti uopće — 1953, kada, dakle, počinje eksplozija primjene tehnologije u umjetnosti, postavljenoj u pariškoj Craven Gallery, raznolikim plastičkim organizmima koje je uvijek odlikovala savršena tehnička izvedba, sučelio pravilima tradicionalnoga plastičkog senzibiliteta, vrijednostima, dogmama i kanonima povijesnoga konstruktivizma, neoplasticizma i suprematizma te srušio postojeći vrlo žilav stereotip o njihovoj nužnoj dvodimenzionalnosti ili trodimenzionalnosti, inertnosti, statičnosti, fiksnosti, vječnosti i nepromjenjivosti. Ustrajavanjem je pak na neprestanim promjenama, modifikacijama i transformacijama oblika, kako i danas ocjenjuju kritičari — otvarajući istodobno put za razvoj ostalih inačica kinetičke umjetnosti — promijenio ne samo lice plastičkih umjetnosti nego i percepciju umjetničkog djela, tjerajući receptora da se odrekne dotadašnjih navika u promatranju likovnoga djela i da samoeducira svoje oko. Njegov se konstruktivizam, dakle, ne zadovoljava stvaranjem sustava za koje se može reći da su konačni i zasićeni na svim aspektima — značenjskom i plastičkom — nego on ustrajava na ostvarenju neprestano novih putova i mogućnosti. »Slike u mojim djelima prije su mogućnosti u izmaglici njihova nastajanja nego statični pogled na zbilju«. Pritom je važno reći i to da je među pionirima uporabe sofisticirane informatičke tehnologije — na Harvardu je 1964. stvorio umjetničko djelo uz pomoć računala — koja mu je, po samopriznanju, omogućila viši stupanj kreativnosti.

Ti su ga inovatorski dosezi učinili jednim od najuglednijih svjetskih likovnih umjetnika, u čije se spektakularne projekte i danas ulaže golem međunarodni kapital: u pariškoj Elizejskoj palači za predsjednika Pompidoua ostvario je Kinetički salon, u Parc des Floralies stvorio je monumentalnu skulpturu, u La Defanseu monumentalnu fontanu koja vodene mlazove glazbom i svjetlom pretvara u skulpturu, a Villu Regina u Miamiju, Hotel Mondrian u Los Angelesu i Hotel Dan u Tel Avivu zgrade su koje je pretvorio u goleme kinetičke skulpture...

Složen proces kojim Agam stvara agamograf naziva se lentikurna litografija, a sastoji se od kombiniranja preciznoga litografskog otiska s površinom na koju se nanosi lentikularna masa. Serijom složenih tehničkih postupaka ispod te površine, a i pomoću nizova leća, mogu se kombinirati dvije ili više razlomljenih slika, koje se promatraču otkrivaju — pojavljuju mu se u očištu i gube iz njega — jedna po jedna, pa je agamograf zapravo uvijek u poliperspektivnosti i neprestano u određenoj metarmofozi jer brojne plastičke situacije izviru jedna iz druge, pa se tu prvi put u tiskarskom postupku grafičke umjetnosti pojavljuju pokret i promjena. Agamograf je naizgled statičan, na galerijski je zid učvršćen poput slike, ali je njegova uslojena geometrizirana površina razrađena tako da receptor — kretanjem pred djelom — otkriva, registrira i prati permanentne mijene lica agamografa i njegovu senzibiliziranu pokrenutost. Ovisno o tome u kakvu je položaju gledateljevo tijelo pred grafikom, udaljenosti s koje je on promatra i brzini kojom to čini, ovisi i njezina percepcija. O tome iz kojega je kuta čovjek promatra ovisi površina grafike — njezina konfiguracija, oblici, motivi i kolorizam na njoj. Ona je svaki put drukčija, na njoj se različiti prizori i motivi pojavljuju i nestaju u preobrazbama, varijacijama i modifikacijama ili se sažimaju u atraktivnoj vizualnoj orkestraciji i harmonizaciji. Gledatelj tako, ovisno o svojoj osviještenosti — dakle slučajno ili ciljano — postaje, dakako unutar elemenata koje je Agam unaprijed zadao litografskim postupcima, nekom vrstom koautora plastičke strukture grafike, iz koje može izvući najneočekivanija rješenja i uistinu začudne manifestacije.

Na taj način Agam na vrlo senzibilan način nudi doživljaj neograničene dimenzije prostranstva u stanovitom u osnovi omeđenom, ograničenom i završenom prostoru. Agam o svojim grafikama izjavljuje: »Nastojao sam stvoriti takvu vrstu grafičke umjetnosti koja neće postojati samo u prostoru nego i u vremenu, u kojem se razvija i razlaže te tako proizvodi bezbroj plastičkih situacija koje izviru jedna iz druge. Njihovo nastajanje i nestajanje neprestano donosi neka nova otkrića«, naglašavajući i to da je i u grafiku nastojao uvesti »razvedenije oblike koji integriraju opažaje vremena, prostora i pokreta i u kojima nevidljivo u jednom trenutku postaje jasnije od vidljivog, premda se svi elementi ne mogu uočiti u istom trenutku, kao što se to ne može ni u životu i zbilji.«

Površinom agamografa, koja se u svojoj plastičkoj strukturi ne odriče dekorativnosti, intenzivne polikromije ostvarene u raznobojnim linijama i oblicima, a bogme ni određene estetske artificijelnosti, dominiraju motivi iz repertoara geometrijske apstrakcije — konstruktivistički, suprematistički, neoplastički, opartistički i drugi — međusobne funkcije geometrijskih oblika i formi tu se dovode u odnose čvrstih strukturalnih sustava, ali je istaknuta i namjera da se, ustrajavajući na njima, naglase vrijednosti i specifičnih raznobojnih apstraktnih judejsko-biblijskih motiva, pa tako i vrijednost biblijskog judaizma, a u konačnici svekolike židovske vjeroispovijesti. Židovski je i generalni credo u njegovu svekolikom stvaralaštvu, preuzet iz kabale: »Nijedan oblik ne postoji izvan cjeline, a cjelina je beskraj«.

Izložba agamografa trebala bi, rečeno je za trajanja tjedna Izraela, biti prethodnicom velike Agamove izložbe na kojoj će se predstaviti još reprezentativniji dio majstorova opusa, čemu se unaprijed javno radujemo jer se Agam upustio u još izazovnije i rizičnije pustolovine — u pokušaje inkorporiranja pete i šeste dimenzije u plastičke umjetnosti i u velike arhitektonske projekte zaštite okoliša.

Ivica Župan