Zahvalna zlatna dolina

Pisma fra Luke Ibrišimovića zagrebačkim biskupima 1672-1697, priredili Josip Barbarić i fra Miljenko Holzleitner, Biblioteka Posegana, knj. 6, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2000.

Malo se hrvatskih gradova može po duljini i bogatstvu zasvjedočene povijesne tradicije mjeriti s Požegom. I oni njezini stanovnici koji ne znaju mnogo o povijesti svojega grada i povijesti zlatne doline nose u sebi makar neku slutnju o iznimnosti grada na Orljavi. Umjetnici i znanstvenici koji su životom i(li) školovanjem vezani uza nj nerijetko su iskazivali želju i potrebu da afirmiraju ulogu »slavonske Atene« u hrvatskoj povijesti. Iz takvih se težnja rodila u naše vrijeme Biblioteka Posegana Naklade Slap iz Jastrebarskoga, u kojoj se pojavljuje evo već šesta knjiga. Urednik biblioteke Kruno Matešić pomno je birao teme i autore (Buturac, Potrebica, Karaman, Moačanin) i time izbjegao amatersko svaštarenje, a s druge strane pobrinuo se da knjige budu na zavidnoj tehničkoj razini, pa nema dvojbe da će se taj niz naći u mnogim knjižnicama.

Epistolarno štivo

Najnovija knjiga u nizu, Pisma fra Luke Ibrišimovića zagrebačkim biskupima 1672-1697, počinje Proslovom (V-VII) urednika knjige Filipa Potrebice, u kojem nas sažeto uvodi u problematiku i opisuje udio onih koji su knjigu priredili. Jedino iz njega saznajemo što je tko u ovoj knjizi učinio, pa i to da je autor uvodne studije Luka Ibrišimović i crkvene prilike u Slavoniji i Podunavlju potkraj 17. stoljeća (XIX-XXXVII) Franjo Emanuel Hoško. Ta će studija jako pomoći čitateljima ove knjige, posebice slabije upućenima u našu crkvenu povijest 17. stoljeća. Tko je pažljivo pročita, mnogo će lakše i s više razumijevanja slijediti epistolarno štivo koje nam se u knjizi nudi. Hoško se odlučio da čitateljima u prvom redu predstavi glavne aktere priče, osobe koje se u prepisci koja slijedi često spominju, osobe koje su djelatno uključene u proces uspostave biskupske vlasti u turskoj Slavoniji. Biskupi (zagrebački, bosanski i beogradski) i franjevci koji u tome sudjeluju opisani su na temelju relevantne literature, ali Hoško je u to portretiranje uvelike uključio i spoznaje koje mu nude pisma kojima piše predgovor.

Crkvena pitanja, ponajprije nastojanje bosanskoga biskupa Nikole Ogramića da proširi biskupsku vlast u Slavoniji te nastojanja zagrebačkih biskupa da ga u tome spriječe, promatraju se u širem okviru povijesnih zbivanja posljednjih godina turske vladavine u Slavoniji. Tako je Hoško uspješno ispleo mrežu odnosa koji utječu na djelatnost vikara zagrebačkih biskupa Luku Ibrišimovića, koji, međutim, snagom svoje osobnosti i sam utječe na izgled te mreže.

99 pisama

Slijede središnji dijelovi knjige: Pisma fra Luke Ibrišimovića zagrebačkim biskupima (1-237), Pisma i zapisi o fra Luki Ibrišimoviću (240-309), Pabirci o fra Luki Ibrišimoviću u pismohrani Franjevačkog samostana u Požegi (311-327). Riječ je o 99 pisama i drugih dokumenata, koji se donose u latinskom izvorniku i hrvatskom prijevodu.

Najveći je broj pisama (46) koje je fra Luka Ibrišimović pisao zagrebačkom biskupu Martinu Borkoviću (1667-1687), zatim slijede pisma njegovim nasljednicima Aleksandru Ignaciju Mikuliću (1688-1694) i Stjepanu Želiščeviću (1694-1703), dva pisma skradinskom biskupu Josipu Babiću i drugi dokumenti. Velik i zahtjevan posao prezentiranja arhivske građe obavili su Josip Barbarić, suradnik Zavoda za povijest HAZU i Miljenko Holzleitner, knjižničar i kroničar Franjevačkoga samostana u Požegi. Holzleitner je u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu i Pismohrani Franjevačkoga samostana u Požegi evidentirao Ibrišimovićeva pisma, fotokopirao ih i transkribirao, a Barbarić je dodatnim istraživanjima knjigu obogatio drugim pismima koja se odnose na fra Luku.

Redigirao je latinski tekst pisama i preveo ih na hrvatski. Izradio je i tri kazala (osoba, mjesta, pojmova) na kraju knjige. Dvojica su priređivača napravila onaj posao bez kojega knjige ne bi bilo, ali posao koji samo rijetki zapaze, a još su rjeđi oni koji su takav posao pozvani vrednovati. Priređivači najčešće moraju čekati da se počnu pojavljivati znanstvena djela koja će se opirati na njihovo istraživanje. Ova će dvojica to zadovoljstvo sigurno dočekati jer su dobro obavili težak posao i omogućili da se zlatni niz povijesnih djela o zlatnoj dolini nastavi na način dostojan svake hvale.

Stjepan Damjanović