U istom kotlu

U istom kotlu

37. međunarodna glazbena tribina, Pula 8-11. studenoga, organizatori Hrvatsko društvo skladatelja, Cantus d.o.o., Dom hrvatskih branitelja, Istarsko narodno kazalište, Hotel Histria, Kavana ogledala

Čini se da stvari idu u dobru smjeru, moj je dojam nakon četiri dana druženja sa, uglavnom hrvatskom, glazbom i glazbenicima u Puli. Što se programa tiče, nema nekih novosti. Izvedeno je tridesetak više ili manje novih skladbi naših autora, a sve koncerte snimao je ili izravno prenosio Hrvatski radio. S obzirom da je prosječna hrvatska godišnja produkcija stotinjak ozbiljnih skladbi, izvesti gotovo trećinu u jednom dahu nije malo. Može se jedino postaviti pitanje reprezentativnosti izbora, koji najčešće više ovisi o banalnim tehničkim razlozima nego o koncepciji organizatora. Sva izvedena djela dočekana su sa znatiželjom slušateljstva i dobro su primljena, a ovdje ih nabrajati bilo bi dugo i dosadno. Zato, ako vas zanimaju detalji, slobodno se obratite organizatorima ili Muzičkom informativnom centru, koji će vrlo rado odgovoriti na sva pitanja.

Tradicija je da se u sklopu Tribine dodjeljuju godišnje nagrade Hrvatskoga društva skladatelja te da se održavaju promocije novih izdanja s hrvatskom glazbom.

Nagrade

Nagrade Vatroslav Lisinski za izniman prinos njegovanju našeg glazbenog stvaralaštva dobili su ove godine dirigent Igor Gjadrov i Osorske glazbene večeri, odnosno njihov organizator Danijel Marušić. Nagrada Josip Andreis, koja se dodjeljuje za muzikološka ostvarenja dodijeljena je Nikši Gligu za zbirku studija Zvuk-znak-glazba (izdavač Muzički informativni centar KDZ). Boris Papandopulo ime je nagrade za glazbeno stvaralaštvo, a dobio ju je mladi skladatelj Krešimir Seletković za svoju skladbu Danse macabre praizvedenu na prošloj Tribini. Još jedna nagrada za stvaralaštvo dodijeljena je pijanistu i skladatelju Matiji Dediću za album Octopussy.

Na promocijama je najprije umjetnički direktor Muzičkog biennala Zagreb predstavio pretprogram za 2001, a zatim je jedan od nekoć čelnih ljudi MBZ-a, Nikša Gligo, predstavio monografiju Muzički biennale Zagreb 1961-2001. (izdavač HDS, urednik Erika Krpan). Predstavljena su zatim notna izdanja HDS-a u seriji Ars Croatica te jedno notno izdanje Cantusa. Privlačnom opremom istakla su se četiri nosača zvuka: Antologijska djela hrvatske zborske glazbe 20. stoljeća, dvostruki CD u izvedbi Slovenskog komornog zbora (MIC KDZ/HDS/HRT/Cantus), Follow me, hrvatska glazba za udaraljke u izvedbi Ivane Bilić (HDS/HRT/Cantus), Petar Obradović, trublja (HDS/HRT/Cantus) i XVIII386, dvostruki CD sa skladbama Berislava Šipuša (MIC KDZ/HDS/ HRT/Cantus).

Katalog glazbenih izdanja

Muzički informativni centar, koji se nije ograničio samo na okvire promocije nego je na svim događanjima osigurao propagandni materijal, predstavio je dva notna izdanja s djelima Dore Pejačević (Četiri pjesme za glas i orkestar, Glasovirski koncert u g-molu) te vjerojatno najvažniju stvar u cijeloj priči, Katalog hrvatskih glazbenih izdanja. Podnaslov kataloga je Stalna promocija hrvatskih glazbenih izdanja, što već daje naslutiti o čemu je riječ. Nije posrijedi samo katalog otisnut na papiru, nego cijeli sustav distribucije glazbenih izdanja, čija svrha nije ostvarivanje dobiti, nego dostupnost izdanja svim glazbenicima u zemlji i svijetu.

Međunarodni dio Tribine, premda zanimljiv (osobito u likovima sjajnih izvođača, Barrieja Webba, trombonista iz Velike Britanije, te pjevača i glumca Nikolaja Kazanskog i pijanistice Ljudmile Žiljenkove iz Rusije), u funkcionalnom je smislu bio irelevantan. Naime, premda Tribina ima u naslovu riječ međunarodna, ona je ipak ponajprije svega smotra domaćeg stvaralaštva i nema razloga da to i ne ostane.

Ono što je organizacijski možda bilo u drugom planu, a funkcionalno mi se čini mnogo važnijim za Tribinu, paralelna su događanja: plenum Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga koje ove godine slavi pedesetu obljetnicu, savjetovanje pravnika o autorskom pravu, okrugli stol s temom Festivali kao poticaj privredi. Posebno bih se osvrnuo na rad Društva glazbenih i plesnih pedagoga, vrlo dinamične grupacije, čije članstvo razvija sve veću i zanimljiviju autorsku i izdavačku aktivnost. Na tome im treba čestitati i dati im najveću moguću potporu jer riječ je o pionirima našega glazbenog poduzetništva.

Čini mi se da spajanje skladatelja, pedagoga, izvođača, predstavnika radija i televizije, pravnika koji se bave autorskim pravima i svih drugih važnih osoba i ustanova naše glazbe daje najveću šansu perspektivi razvoja Tribine. Svi smo u istom kotlu glazbenoga života naše male slatke zemljice i dovoljno nas je malo da bismo se o svemu mogli dogovoriti na osobno i opće zadovoljstvo.

Ivan Živanović