Vijenac 176

Književnost

Tom Clancy, The Bear and the Dragon

Tisučica za fanatike

Michael Joseph, London, 2000.

Tisučica za fanatike

Tom Clancy, The Bear and the Dragon, Michael Joseph, London, 2000.

Mamutskih dimenzija, The Bear and the Dragon još je jedan od preprogramiranih bestselera iz radionice Toma Clancyja, čiji su obožavatelji došli na svoje u ovom krimiću kombiniranu sa špijunskim trilerom, što se uostalom i vidi po tome da knjiga već tjednima ne silazi s prvih mjesta američkih popisa najprodavanijih knjiga.

Sam naslov — Medvjed i zmaj — govori o tome tko će biti protagonisti, Rusija i Kina, ovaj put u međusobnu sukobu, dok su Sjedinjene države ruski saveznik.

Priča započinje u Moskvi u neodređnoj budućnosti, gdje jednog jutra Sergej Nikolajevič Golovko, predsjednik FSB-a, bivšega KGB-a, vozi na posao u svom friziranom Mercedesu, kad zapaža automobil identičan svome koji odjednom projektilom raznesu nepoznati napadači. Ubijen je bivši kagebeovac, inače voditelj agencije za prostitutke-špijunke. Nije jasno je li on bio prava meta atentata ili je posrijedi pogreška. U međuvremenu, u Sibiru su otkrivena nalazišta nafte i zlata koja veličinom nadilaze sva do sada poznata svjetska nalazišta. Ti će novi prirodni izvori radikalno promijeniti stanje komatoznoga ruskog gospodarstva, ali neizbježno dovesti i do teritorijalnih pretenzija drugih zemalja, u ovom slučaju Kine.

Istodobno agent Cije stacioniran u Pekingu pod maskom stručnjaka kompjutorske kompanije NEC upoznaje i zavodi tajnicu visokog ministra u sjeni, preko koje će Amerikanci doći do najosjetljivih podataka o namjerama kineske vlade. U međuvremenu je u Pekingu pri pokušaju sprečavanja prisilnoga pobačaja ubijen vatikanski veleposlanik, što je snimio CNN i što dovodi do međunarodne krize.

Tu mora reagirati i Jack Ryan, dobro poznati analitičar iz Lova na Crveni oktobar, koji je u međuvremenu dogurao do položaja američkog predsjednika, a koji će dobar dio romana provesti kontemplirajući o tome kako zapravo ne voli biti predsjednik, kako mu je prije bilo ljepše i koliko mrzi abortus i zaštitare okoliša.

Kako se gomilaju naznake da Kinezi namjeravaju ubiti ruskog premijera, Ryan Rusiju prima u NATO, a dok se sprema novi sukob svjetskih razmjera, SAD i Rusija su saveznici. Sukob je kratak, ali ipak uključuje nuklearni projektil lansiran prema Washingtonu.

Akcija na 700. stranici

Kombinacija nekoliko priča, čije polazne točke skaču s kontinenta na kontinent, a od kojih bi svaka bila dovoljna da ispuni podeblji špijunski triler, obećava već na samom početku. Problem je u tome da se na prvih tristo stranica u knjizi gotovo ništa ne događa, a početak bilo kakve akcije, po čijoj je snazi Clancy uostalom i poznat, ne vidi se ni kao najudaljenija točkica na horizontu, dok prava radnja počinje tek negdje oko sedamstote stranice. Umjesto toga, prva polovica knjige uglavnom je ispunjena razglabanjima o razlikama među svjetskim sustavima, kroničnim Clancyjevim mačizmom i fascinacijom svime vojnim i tehnološkim, pojednostavljenim objašnjenjima američkog sustava, dakle korumpiranosti Demokrata i Republikanaca i moralnoj i praktičnoj nadmoći zdrava razuma, utjelovljena u Jacku Ryanu, te upitnih političkih nazora, poput slijepe vjere u nepobjedivost američke vojne i špijunske moći te moralne superiornosti američkih vanjskopolitičkih poteza.

1440 grama Clancyja

Knjiga dakle nije nikakvo iznenađenje za Clancyjeve poklonike, navikle i na ambiciozne formate i na Clancyjev stil i teme. Nikada hvaljen zbog kvalitete proze, Clancy je uglavnom omiljen zahvaljujući majstorskom zapletanju priče, poznavanju geopolitičkih odnosa te njihovih zadanosti i logičnog razvoja, poznavanju i razotkrivanju činjenice da ono što općenito poznajemo kao ključne događaje suvremene povijesti uglavnom uzrokuju najsitniji kotačići u mehanizmima vlada svjetskih velesila, a ponekad čak i predviđanju baš takvih razvoja.

Sve u svemu, više od tisuću stranica štiva, odnosno 1440 grama u tvrdom uvezu, za vrlo dugu zimu može dostajati svakom Clancyjevu obožavatelju, ali nažalost zaista samo njemu.

Iva Krtalić-Muiesan

Vijenac 176

176 - 20. studenoga 2000. | Arhiva

Klikni za povratak