Suzdržana akcija

X-Men, X-Men, SAD, 2000, režija Bryan Singer, scenarij David Hayter (prema filmskoj priči Toma De Santa i B. Singera), fotografija Newton Thomas Sigel, uloge Hugh Jackman, Anna Paquin, Patrick Stewart, Ian McKellen, Famke Jannsen, James Mardsen, Halle Berry, Rebecca Romijn, Bruce Davison

Za mnoge je bilo iznenađenje kad se Bryan Singer, autor razvikanoga filma Privedite osumnjičene, odlučio na adaptaciju jednog od najčuvenijih Marvelovih stripova, dakle iz ozbiljnih kreativnih sfera aterirao na trivijalno tlo. U skladu s tim bio je i prilično mlak kritičarski prijem, koji film i nije baš zaslužio. Ali možda je to neka pravda: Privedite osumnjičene bilo je precijenjeno ostvarenje, sukladno tome X-Men je podcijenjeno pa smo sad valjda negdje u sredini, gdje oba filma vjerojatno ponajviše i zaslužuju biti. Osobno, ljubitelj sam svijeta mutanata i smatram da su ga Singer i njegovi suradnici jako dobro filmski kreirali, što je već dobar temelj. Ugođaj filma nedvojbeno je dojmljiv, no Singerov je problem što njegov pokušaj balansiranja između psiholoških i akcijskih dionica nije osobito uspješan. Psihologija se nakon intrigantnih početnih sekvenci čvrsto usidrila u trivijalnom stripovskom ishodištu, a akcija je uglavnom ostala suzdržana. Uz to, važni likovi koje igraju Mardsen i Berry, članovi X-Men-tima, posve su marginalizirani. S druge strane, pored spomenute poticajne atmosfere, vrlo su obećavajući likovi dvoje glavnih mutanata (igraju ih Jackson i Paquin), dobar je rivalski odnos dvojice suprotstavljenih mutantskih vođa (odlični Stewart i McKellen), a specijalni efekti i vizualna rješenja zaista imaju sjajnih trenutaka. Kad se sve zbroji i oduzme, X-Men je vrlo dobar entertainment-proizvod koji slabije funkcionira kao samostalno ostvarenje, ali vjerojatno će se pokazati pouzdanim temeljem budućeg serijala.