Pustolovni džezist

Boris Burazović — zanimljivi jazz-susreti

U rujnu 1996, nakon pune pedeset i tri godine izbivanja iz Zagreba i Hrvatske, neočekivano mi se pružila prilika da susretnem i pozdravim gospodina Borisa Burazovića, s kojim sam godinama želio porazgovarati. Motivi koji su tog u Zagrebu nekad čuvena jazz-bubnjara i pijanista nakon toliko vremena doveli u rodni grad bili su različite naravi, ali svakako i sa željom da susretne neke od prijatelja iz svojih glazbenih dana. Bila je to također i dobra prilika za prisjećanja nekadašnjih zagrebačkih jazz-događanja s tom svakako osebujnom i svestranom ličnošću, napose sa stajališta povijesnih prilika u našoj jazz-glazbi s kraja tridesetih i početka četrdesetih godina. Ponovni je ovojesenski susret s Bobom Burazom, pod kojim je imenom poznat u inozemstvu, potvrdio još jednom da je riječ o čovjeku bogata, zanimljiva, pa čak i burna životopisa.

Iako sad već na pragu osamdesete, i s posljedicama nedavne, i ne baš lake operacije, pamćenje ga izvrsno služi te meritorno govori o prijeratnim sastavima jazza u Zagrebu, o zbivanjima s početka Drugoga svjetskog rata, te nakon njegova završetka, kad će ga životni putovi odvesti na daleke relacije između Beča, Pariza, Darmstadta, francuske Azurne obale, sjeverne Afrike, sve do dalekih odredišta Karachija i Santiaga de Chile.

Boris Burazović rođeni je Zagrepčanin. Školovao se u rodnom gradu i Senju, u kojem će dobiti prve poduke iz glazbe od profesora Šidaka, ali i prve bubnjeve koje mu je iz domovine jazza donijela Amerikanka, teta Mary. Nakon male mature vraća se u Zagreb i tu započinje svirati bubnjeve u malim amaterskim sastavima mladih, a uz to odlazi i na satove glasovira legendarnom zagrebačkom pijanistu, skladatelju i pedagogu profesoru Petru Dumičiću. Kao bubnjar počeo je nastupati u sastavima The Five Swingers s braćom Nenom i Mladenom Grčevićem, te u grupi Night Swingers sa Stankom Brajšom i braćom Johan. Godine 1938. ulazi u glazbeni podmladak kluba Devils, osnivača Marijana Moše Marjanovića, kojem prema vlastitu kazivanju mnogo duguje. No u Devilsima već djeluje afirmirani bubnjar Vuk Janeković te se Burazović, koji je oduvijek težio swingu, okreće novom izazovu, big bandu, koji je 1940. osnovao klarinetist i saksofonist Bojan Hohnjec. Uz aranžmane Artieja Shawa i Counta Basieja, Hohnjecov je, sad već klasičan big band swinga, prvi izvodio i vlastite originalne aranžmane. Tu se, kako se prisjeća Burazović, »čitava stvar već opasno uozbiljila«, no rat je bio pred vratima, te će on za kratko vrijeme biti u sekciji bubnjara Civilne zaštite, a 1942. uhapšen na ulici i odveden najprije u Slavonski Brod, a potom u Zemun, iz kojeg bježi u Beč.

Nakon završetka rata našao se u Parizu, gdje je započela i njegova ne baš neznatna međunarodna džezistička karijera, zasviravši najprije ni manje ni više nego u legendarnom sastavu ciganskog swing-gitarista Djanga Reinhardta, a tu je dakako bio i čuveni francuski jazz-violinist Stephane Grappelli, po kojem će ime dobiti i prvi Burazovićev sin. A kad je Duke Ellington Reinhardta poveo u Sjedinjene Države, Bob Buraz preuzima njegov sastav, koji će djelovati još neko vrijeme, a potom će on s istaknutim francuskim trombonistom Bennyjem Vasseurom osnovati vlastiti, uz koji će prodefilirati impozantan broj tada najistaknutijih imena američkog jazza; Rex Stewart, Buck Clayton, Sidney Bechet, Coleman Hawkins, Dick Collins te povremeno na jam-sessionu i sam Louis Armstrong!

Dinamičan kakav je uvijek bio, Burazović u Parizu i Darmstadtu studira arhitekturu, koju će u Parizu i diplomirati 1949. Uz to završio je u Parizu i Višu političku školu za strance Ecole d' Science Politique St. Guillaume, te se zaposlio u administraciji Ujedinjenih naroda. Taj će ga posao odvesti u Karachi i odvojiti od obitelji. Bilo je to vrijeme burne veze između Ali Khana i čuvene američke glumice Rite Hayworth. Na kraju će se kao arhitekt skrasiti na jugu Francuske, gdje će na potezu od Nizze do Cap d'Antibesa mnoge zgrade i vile izrasti prema nacrtima i projektima džezera Boba Buraza. Jazzom se Burazović profesionalno prestao baviti 1959, ali ga je nastavio svirati amaterski, što potvrđuje i nažalost neostvaren pokušaj njegova nastupa s grupom Hot Club Zagreb ove jeseni.

Buran, gotovo pustolovan život ovog džezista, protkan mnogim usponima i padovima, gotovo da odražava dinamiku neke stalne improvizacije, inače jednog od temelja jazza, te bi mogao poslužiti kao predložak za neki roman ili filmski scenarij.

Nakon pedeset i tri godine, kako sam piše, ostracizma, koji je sve te godine u tuđini izdržao zahvaljujući vjeri i sjećanjima na svoj Zagreb i Hrvatsku, Boris Burazović, koji sada stalno živi u Santiago de Chileu, dolazi već drugi put u rodni grad. Prvi put 1996. da bi, uz ostalo, sklopio i brak s Čileankom, profesoricom francuskog jezika, pa i ta je skromna procedura održana u Starogradskoj vjećnici uz nazočnost samo najužih prijatelja, prošla u tipičnom Burazovu stilu. Njega je naime u ulozi vijećnika, uz dvije matičarke, vjenčao glavom i bradom danas aktualni predsjednik Republike Hrvatske, Stipe Mesić!

Mladen Mazur