Matica hrvatska

Na Glazbenoj tribini (voditelj Ivica Percl) predstavljena je 23. studenoga, u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja i Matice hrvatske, knjiga o maestru Antunu Dobroniću iz pera njegove kćeri Lelje.

Spoj beletristike i znanstvenog rada, ovo je djelo zasigurno važna karika u proučavanju hrvatske duhovnosti.

Ozračje besjeda o maestru (N. Fabrio, L. Dobronić, P. Palaversić) i nota maestrovih koje su vrsno prebirali violinistica Snježana Runcer i pijanist Fred Došek na ugodu publike, te njegovih zapisa pučkih napjeva u izvodenju klape Jelsa, činilo je krilo za razumijevanje onoga stvaralačkog leta po kojemu je prepoznat kao jedan od najplodnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća.

Marjana Lisjak

Vrhovi duhovnosti

U palači MH predstavljeni su 17. studenog Rgvedski upanišadi Mislava Ježića, s govornicima Klarom Gönc Močanin, Milkom Jauk Pinhak, Radoslavom Katičićem te Stjepanom Kušarom.

Riječ je o odista kapitalnom djelu, a Ježićev majstorski prijevod velik je dobitak za našu kulturu, duhovnost i jezik. Izlagači su se složili da uvelike nadmašuje različite prijevode iz druge ruke, sa svjetskih jezika, koji nastoje približiti nam upanišade spuštajući ih na komotniju razinu općeg (ne)obrazovanja, naglašavajući pritom njihov filozofski kontekst, a donekle zanemarujući vedsku pozadinu i brahmansku obrednu teoriju koja im prethodi, a za koje je danas vrlo teško reći što uistinu znače. Ježić je u svom prijevodu bogato popraćenom komentarima uspio iznijeti slojevitost sanskrtskog originala na mnogim razinama.

On razaznaje i prati povijest različitih redakcija; odnosno iz sinkronijske uspijeva iščitati dijakronijsku razinu teksta bitnu za točno razumijevanje sadržaja. Također se nameću usporedbe s europskom duhovnošću i mišljenjem, napose s predsokratovcima, Platonom i kršćanstvom, ali i s nekim velikim djelima europske književnosti, primjerice Danteovom Božanstvenom komedijom.

Inače, upanišadi su direktno ušli u tradiciju europske kulture još duboko u prošlom stoljeću na neobičan način. Francuski istraživač Anquetil Duperron potkraj 18. stoljeća naišao je na perzijski prijevod (koji je za sebe dao napraviti moghulski kraljević Dara Shakoh u 17. st.), te ga 1802. preveo na latinski i time doveo u europski diskurs. Taj perzijsko-latinski prijevod nije bio (kao ni Ježićev) lagan za čitanje, ali je ipak u pozvanim europskim intelektualnim krugovima ubrzo pronašao one koji su bili sposobni naslutiti dosege upanišada. Tako je veliki njemački filozof Arthur Schopenhauer zabilježio sljedeće: »Upanišadi su radost mojega življenja i bit će utjeha mojeg umiranja.«

Aljoša Koren

Priroda i kultura

Biologijski utjecaj u suvremenoj antropologiji tema je predavanja održana 23. studenog u palači MH u organizaciji Odjela za sociologiju. Predavač dr. sc. Nikola Skledar govorio je o nedjeljivosti biologijsko-antropologijskog od socio-kulturnog čovjeka, pri čemu se oslanja na premošćivanje jaza između prirode i kulture.

Osvrćući se na antropološke aspekte genetskog inženjeringa, postavlja moralne i socijalne probleme, a dotiče se i ekološke krize i nužnosti stvaranja ekološke svijesti kao temelja opstanka kulture i prirodnosti.

Antonija Vranić

Ime Zagreb

U biblioteci posebnih izdanja Matice hrvatske nedavno je objavljena knjiga Danijela Alerića Najstarija zagrebačka tajna, a prigodom njezina predstavljanja javnosti — 13. studenog, o njoj su govorili Stjepan Sučić, August Kovačec, Ivan Kampuš, Franjo Šanjek te sam autor. Autor kritički analizira dosadašnje pristupe problematici nastanka imena grada Zagreba te iz bogate dokumentacijske građe rekonstruira tezu o talijanskom i njemačkom podrijetlu, kao i hrvatske i nehrvatske oblike imena.

Iako knjiga ne daje konačan odgovor, korak je bliže rješenju, jer, kako se jedan od sudionika matematički izrazio ta tajna jednadžba je s tolikim brojem nepoznanica.

Antonija Vranić