Hrvatski plakatni glamour

Hrvatski plakatni glamour

Spoj reakcionarnog i revolucionarnog, fascinacija snagom, tehnološkim napretkom, brzinom, neboderima, kretanjem i putovanjima, snagom uopće pa čak i ratom, pomiješani s egzotikom, elegancijom i glamourom zrcalno odražavaju pomalo shizofrenu atmosferu toga doba, koja je upravo u plakatu našla savršen izraz i odraz

Teza o mediju kao poruci pokazala se točnom upravo na primjeru plakata. Iako su ga svojedobno već otpisali u korist tehnološki savršenijih komunikacijskih kodova, plakat je još jednako uvjerljiv u svojem prvobitnom ambijentu ulice, kao i u postavu bilo kojeg imaginarnog muzeja na temu kulturologije.

Knjiga Hrvatski plakat do 1940. autorice Lade Kavurić, upravo objavljena kao zajednički izdavački projekt Instituta za povijest umjetnosti, Nacionalne i sveučilišne knjižnice i nakladničke kuće Horetzky pojavljuje se stoga u pravom trenutku. Tim više što osim kataloga izložbe Plakat u Hrvatskoj do 1941. iz danas već davne 1975. dosad nije objavljen ni jedan sustavni prikaz povijesti te teme, pa se stoga njegova produkcija ne spominje ni u najrelevantnijim povijesnim pregledima svjetskog plakata. Iznimka koja samo potvrđuje to pravilo jest knjiga Johna Barnicoata A Concise History of Posters objavljena 1972. u povodu stote obljetnice pojave plakata kao modernog medija, gdje je reproduciran sjajni turistički plakat za Bašku iz 1914, čiji je autor Čeh Ottokar Stafl.

Tipologija sadržaja

Iako je težište ove popularno koncipirane knjige na rekonstrukciji dijela povijesti plakata, umjesto uobičajenoga kronološkog pristupa i analize zasnovane na stilskim obilježjima pojedinih autorskih opusa tema je strukturirana prema kriteriju tipologije sadržaja, odnosno namjene. Tako je došlo do stanovite inverzije, jer je nakon uvodnoga dijela, koji donosi sumarni pregled zbivanja na svjetskoj sceni, povijesni pregled započinje temom komercijalnog, a ne plakata namijenjena području kulture, koji mu ne samo vremenski prethodi, nego bitno određuje i njegov stilski diskurs primijenjene umjetnosti.

Pored artističke revije »Mladost« (1898), za koju je Bela Csikos-Sessia izradio i plakat koji je ujedno prvo moderno koncipirano ostvarenje ovog medija u povijesti hrvatskoga grafičkog dizajna, i »Život« (1900/1901) u Zagrebu izlazi prvi specijalizirani strukovni časopis »Gutenberg« (1910-1914), koji promovira suvremenu tipografiju i donosi priloge o europskim i domaćim trendovima u umjetničkom obrtu. U prilog (samo)svijesti o značenju plakata govori i podatak da je u Umjetničkom paviljonu na početku 1914. održana velika međunarodna izložba plakata, na kojoj su prema tekstu u zagrebačkim »Novostima« bili izloženi i natječajni radovi za Zagrebački zbor, a za novi komunikacijski medij interes je vrlo rano pokazala i likovna kritika. Autorstvo prvih tekstova o suvremenoj produkciji grafičkog oblikovanja pripada Kosti Strajniću, po kojem je plakat prema definiciji neizostavan faktor moderne kulture dvojne estetske i komercijalne namjene, ovisno o populaciji kojoj se obraća.

Reakcionarno i revolucionarno

Slično ostalim europskim sredinama toga doba i razvoj modernoga grafičkog dizajna u Hrvatskoj početkom 20. stoljeća odvijao se u znaku prožimanja suvremenih umjetničkih stilova i autohtone folklorne tradicije. Nakon secesijski oblikovanih slikarskih plakata u rasponu od Tomislava Krizmana, čiji plakati jasno očituju utjecaj Gustava Klimta i bečke secesije preko Bele Csikos-Sessije i Roberta Auera, koji su izvore inspiracije nalazili u florealnoj ornamentici Art Nouveaua tragom Alfonsa Muche, do simbolističke atmosfere prisutne na plakatima Radovana Tommasea i Maksimilijana Vanke, dvadesete i tridesete godine bilježe pojavu modernoga grafičkog dizajna na najvišoj profesionalnoj razini. Spoj reakcionarnog i revolucionarnog, fascinacija snagom, tehnološkim napretkom, brzinom, neboderima, kretanjem i putovanjima, snagom uopće pa čak i ratom, pomiješani s egzotikom, elegancijom i glamourom zrcalno odražavaju pomalo shizofrenu atmosferu toga doba, koja je upravo u plakatu našla savršen izraz i odraz. Da je, usprkos dominantnom eklekticizmu, estetika avangarde bila itekako zastupljena u ovoj sredini, potvrđuje plakat Josipa Seissela Pomozite studentima, 1924, podjednako važan zbog bauhausovske poetike vizualnog komuniciranja, kao i sinergije znaka i značenja.

Da procvat grafičkog dizajna nije bio nimalo slučajan, svjedoči i njegova teorijska podloga, od Arhanićeve knjige Reklama izašle početkom Prvog svjetskog rata do djelovanja filozofa i pisca Miroslava Fellera, koji je u Zagrebu osnovao Zavod za znanstveno proučavanje reklame i umjetničku reklamnu produkciju Imago, organizirao prvi sastanak propagandista na Sušaku 1928. s namjerom osnivanja Saveza propagandista i pokrenuo časopis »Reklama«, prvo stručno glasilo za pitanja promotivnog tržišnog komuniciranja. U Zavodu je uz Fellera djelovala plejada suradnika, među kojima i Sergije Glumac, Anka Krizmanić, Vladimir Mirosavljević i Božidar Kocmut, a dio njih nastavlja zajedničko djelovanje u Atelieru Tri (1929-1941), prvom hrvatskom studiju za dizajn specijaliziranu za komercijalni dizajn, čija golema produkcija uključuje i cjelovito razrađene propagandne kampanje. Vodećim dizajnerskim imenima tridesetih godina sa stilskim obilježjima geometrijske stilizacije Art Décoa pripada i Pavao Gavranić, koji je ujedno pisao rasprave, predavao o dizajnu i propagandi, te sjajni ilustrator tada vrlo popularne revije »Svijet« Otto Antonini, a među brojnim hrvatskim slikarima koji se dvadesetih i tridesetih godina bave grafičkim dizajnom ističe se Ljubo Babić, pored Krizmana i Sergija Glumca autor najcjelovitijeg autorskog opusa na području plakata, posebno u total dizajnu kazališnog plakata, scenografije i kostimografije.

Bez obzira na vrijeme i stilske tendencije koje odražavaju, govor poruka s plakata odabranih iz reprezentativne kronologije stoljetnih zbivanja podsjeća da je upravo sredina onaj presudni uvjet svih oblika komunikacije, pa tako i vizualnih, koji su uvijek jednako aktualni.

Jasna Galjer